Tekst crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti je izmijenjen, izbrisani su sporni članovi, te će prijedlog tog akta po hitnom postupku biti utvrđen na Vladi Crne Gore početkom naredne sedmice, a zatim proslijeđen parlamentu na usvajanje, pišu crnogorski mediji.

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore Vladimir Leposavić potvrdio je da su završene izmjene tog zakona.

“Prijedlog je spreman i biće usvojen uz poštovanje zakonodavne procedure. Iako se radi o hitnom postupku izmjena zakona, kada organizovanje javne rasprave nije obavezno, mi smo pristupili sprovođenju intenzivnih konsultacija s vjerskim zajednicama, pa je na taj način omogućeno da daju sugestije i komentare”, rekao je Leposavić za podgorički “Dan”.

On je o tekstu izmjena obavijestio i predstavnike Evropske unije u Crnoj Gori.

Leposavić je razgovarao s predstavnicima Mitropolije crnogorsko-primorske, Islamske zajednice i predstavnicima Katoličke crkve u Crnoj Gori i tom prilikom ih upoznao o namjeri izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica u Crnoj Gori usvojen je u Skupštini Crne Gore 27. decembra prošle godine, a stupio je na snagu 8. januara. Zakon je usvojen uz proteste i tenzije.

Mada su iz tadašnje vlade i skupštinske većine tvrdili da zakon garantuje punu slobodu vjeroispovijesti svim vjernicima i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uvjerenja svim građanima koji nisu vjernici, iz Srpske pravoslavne crkve (SPC) i velikog dijela političke javnosti isticali su da je riječ o klasičnoj diskriminaciji i otimanju crkvene imovine, na način nezabilježen u Evropi u 21. vijeku.

Nakon usvajanja zakona počele su litije, koje su održavane dvaput sedmično, a koje su okupile na stotine hiljada građana. Litije su privremeno obustavljene zbog epidemiološke situacije.

Zakon je utvrđivao imovinska prava države nad vjerskim objektima koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore. Propisano je da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije 1918. godine i koji kasnije nisu, kako je navedeno, na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina.

Crkva je tvrdila da nije konsultovana na otvoren, inkluzivan i institucionalan način, kako su to, prema njihovom sudu, preporučivali Venecijanska komisija i druge relevantne međunarodne adrese.

 

 

Izvor:Srna