Direktorica Udruženja „Genesis Project“ Dijana Pejić smatra da je odluka o zatvaranju škola ishitrena i nepotrebna, prenosi portal Buka.

Ona dalje ističe da ova odluka narušava kontinuitet u vaspitno-obrazovnom procesu i da djeci šaljemo iskrivljenu sliku o epidemiološkoj situaciji u našoj zajednici, odnosno djeca se mogu zapitati, zašto je opasno sjediti u školskoj klupi, a nije opasno u kafiću ili kafani, i to bez maske.

Dijana, ove sedmice u škole u RS, srednje i osnovne uvedena je oline nastava zbog prevencije širenja koronavirusa, sa druge strane imali smo insistiranje UNICEF-a da djeca idu u školu. Koji je tvoj komentar na trenutnu situaciju u RS kada je obrazovanje u pitanju?

Moje lično mišljenje je da je ovakva odluka ishitrena i nepotrebna. Ponovno obustavljanje nastave donosi puno veću štetu nego korist, na žalost. Uz saznanje da noćni klubovi ponovo rade, da se slave svadbe, da se organizuju privatne rođendanske zabave, a da se djeca NE dozvoljava da idu u školu, iako smo se svi snažno uvjerili da škole nisu mjesta širenja korone, svima je jasno da je odluka o fizičkoj obustavi nastave nepotrebna. Zašto je odluka o zaustavljanu nastave na 5 dana uopšte donesena, vjerujem da ćemo tek da saznamo.

Zašto je važno da djeca ostanu u školskim klupama?

Važno je zato što je škola vaspitno obrazovna ustanova u kojoj djeca, osim što stiču znanja, prolaze i kroz duboke psihološke procese koji podrazumijevaju:
intelektualni razvoj
socijalni i emotivni razvoj
moralni razvoj
i razvoj u motivacionim i voljnim sferama.
Dakle, važno je da djeca ostanu u školskim klupama, da ostanu u grupi sa svojim vršnjacima, i da se “ogledaju” u nastavničkim očima i očima svojih vršnjaka.

Koje su štete i negativne posljedice online obrazovanja?

Ja kao roditelj i kao neko ko je u stalnom kontaktu sa profesionalcima iz škola mogu da uočim koje su štete nastale online obrazovanjem u prošloj školskoj godini. Na početku ove školske godine bili smo u situaciji da djeca pohađaju nastavu u kojoj časovi traju 20 ili 30 minuta. Sa svim onim nedostacima i štetama koje su nastale prošlogodišnjom online nastavom mi se suočavamo sa činjenicom da nastavni programi ostaju isti u školi koja radi sa 50% svoga kapaciteta i u školi koja je skoro cijelo jedno polugodiše prošle godine realizovala online nastavu. Dakle, nastavnici nemaju vremena da ispredaju lekcije, da ispitaju učenike, da ostvare individualni kontakt s djecom, da uvaže potrebe i mogućnosti svakog djeteta te se u takvoj situaciji opredjeljuju za kontrolne, kontrolne i samo kontrolne (petominutne, desetominutne ili petneasetomminutne) kojima samo ocjenjuju dječiju brzinu a vrlo teško stvarno dječije znanje, što je pogrešno. Provjera znanja je uglavnom pismena, što podrazumijeva frontalni rad sa djecom i ne uvažava individualne razlike i druge aspekte dječije ličnosti.

Koliko sve ovo utiče na dječiju psihu, u petak idu školu, u ponedjeljak ne idu?

Naravno da ovo narušava kontinuitet u vaspitno-obrazovnom procesu i naravno da djeci šaljemo iskrivljenu sliku o epidemiološkoj situaciji u našoj zajednici. Djeca se mogu zapitati, zašto je opasno sjediti u školskoj klupi, a nije opasno u kafiću ili kafani, i to bez maske. Djeca se mogu pitati kakav to odbradbeni mehanizam ima virus u privatnim školama stranih jezika (kojima je Min. prosvjete i kulture RS dozvolilo nastavak časova), vrtićima ili u kafanama, ili na privatnim rođendanskim zabavama? Zašto se zatvaraju škole, ako one nisu bile mjesto zaraz?. Ovako mi djeci šaljemo krivu poruku o realnom stanju u zajednici i opasnostima koje prijete od zaraze.

Nemaju ni sva djeca pristup laptopima, tabletima, nisu ni svi roditelji obučeni da budu predavači svojoj djeci. Kako uopšte raditi na razvoju društva znanja u ovim okolnostima?

Naravno, online obrazovanje ima svoje prednosti, ali samo pod određenim uslovima i u određenim situacijama. U siromašnom društvu kakvo je naše, podrazumijeva se da sva djeca nemaju pristup ni laptopima ni tabletima, da nemaju internet i tako dalje. Naravno da se podrazumijeva da ni svi roditelji nisu u stanju da pruže pomoć svojoj djeci u ovakvim situacijama, tako da online nastavom uskraćujemo znatnom broju djece da budu u toku i da prate nastavu i ostanu u školskom životu.

 

Izvor: 6uka.com