Ljekovita svojstva pelina poznavali su Kinezi i Grci prije nove ere. Tek u naše vrijeme za njega zainteresovala se nauka, a neka ispitivanja u Americi, u vrijeme pandemije, dala su iznenađujuće dobre rezultate. S prvom, domaćom plantažom, koliko je za sada poznato, krenuo je Ljubinjac Petar Mihić.

Bilo je to prije devet godina, kada je gotovo bez ikakvog znanja, krenuo u avanturu zvanu slatki pelin. Prva plantaža bila je skromna i eksperimentalna, da bi dostigao proizvodnju na hektar i po vlastitog i zakupljenog zemljišta.

– Vidio sam da kineska tradicionalna medicina zasniva liječenje na artemisinu, i zbog toga sam najviše odlučio, nisam imao predznanje, tragao za kineskom literaturom i konsultovao se sa našim nekim stručnjacima – rekao je Petar Mihić iz Ljubinja.

Artemisinin, kao sekundarnu supstancu, izdvojila je jedna kineska naučnica prije pedeset godina. Za sada je poznato da se slatki pelin koristio u liječenju malarije, kancerogenih oboljenja, gljivičnih i bakterijskih oboljenja kože. Bere se u fazi cvjetanja, krajem septembra. Tada ima najintenzivniji miris. Iako je poznat kao slatki pelin, okus je gorak, domaće životinje ga izbjegavaju.

– Pčele ga neće, možda tek pred kraj kad procvjeta, pošto je gorak – dodao je Mihić.

Uzorke čaja i tinktura slao je brojnim institutima, a najzainteresovaniji su iz Njemačke, gdje treba da se sprovedu klinička ispitivanja. Mihić uskoro očekuje i stručnjake iz Sarajeva. U šali kaže da stečeno znanje o uzgoju, učeno na greškama, može da upotrijebi kao stručni konsultant.

Osim čaja i tinkture, Mihić će ove jeseni oprobati i proizvodnju eteričnog ulja. Voljan je da svakoj naučnoj instituciji ustupi uzorke, uvjeren da biljka ima ljekovita svojstva.

Izvor: RTRS