Pandemija virusa Кorona od početka 2020. godine u velikoj mjeri nametnula je čovječanstvu nova pravila kojima ga je primorala da izmijeni način života kako bi se sačuvali milioni ljudi na koje virus dospije i ispolji njegova opaka svojstva.

Ono što je do juče bilo toliko uobičajeno, nešto što se podrazumijevalo kao sastavni dio svakodnevice: turistička putovanja do dalekih krajeva planete, odlasci među desetine hiljada ljudi koji na stadionima i halama prisustvuju sportskim i muzičkim događajima, posjete pozorišnim i bioskopskim predstavama, kupovina ili provođenje slobodnog vremena u velikim tržnim centrima… u trenutku je postalo nedopustiva i opasna navika.

Čak su i ratne trube utihnule, a vladari zemalja i gradova, umjesto pribavljanja i upotrebe raketa i topova, zabavili su se time kako da zbrinu oboljele i da izmisle oružje nebi li se suprotstavili neprijatelju koji u smrtonosnom pohodu ne bira žrtve – sa istim ciljem i na isti način napada i cara i čobanina.

Iako je epidemiološka situacija u Srbiji i okolnim zemljama značajno uticala na obim i dinamiku aktivnosti Udruženja Nevesinjaca u Beogradu, nije spriječila da se realizuje jedan od njegovih osnovnih godišnjih zadataka – obilježavanje Mitrovdana. Naprotiv, ove godine mitrovdanske svečanosti obogatila je izložba slika Nataše Gligorić.

Ova vrijedna žena (inače praunuka znamenitog hajdučkog harambaše Pera Tunguza, jednog od najistaknutijih prvaka ustanka Nevesinjska puška) u krugovima zavičajnih udruženja Hercegovaca u Srbiji poznata je kao istrajan borac za razvijanje i njegovanje kulture sjećanja na sve događaje koji se tiču borbe srpskog naroda za slobodu. Međutim, zbog njene skromnosti tek manji krug ljudi znao je da se bavi i slikarstvom. Ovoga puta odlučila je da izađe iz anonimnosti i da se široj javnosti predstavi prvom izložbom svojih slika koju je simbolično nazvala „U susret Mitrovdanu“.

Izložba je priređena u Galeriji 73 na Banovom Brdu u Beogradu i svečano otvorena u petak, 16. oktobra 2020. godine. Otvaranju izložbe, pored Natašine porodice i prijatelja, prisustvovao je znatan broj članova Udruženja Nevesinjaca i ostalih hercegovačkih udruženja u Beogradu.

Izložbu je otvorila direktorka Galerije Mirela Pudar. Zbog svoje ljubavi prema umjetnosti i poštovanja prema Hercegovini, ova šarmantna dama je pokazala da uvažava potrebu zavičajnih udruženja da ostave nekakav svoj pečat u kulturnoj matrici Beograda. Кultura i umjetnost imaju blagotvorno dejstvo na čovjeka i na društvenu zajednicu, pogotovo u kriznim vremenima kakva su ova u kojima se trenutno nalazimo, rekla je Pudar.

Potom je prisutne pozdravila i autorka izložbe, koja nije krila radost zbog toga što je njen višegodišnji trud napokon dospio pred lice i sud javnosti.

„U svom relativno zrelom dobu odlučila sam da uslišim vapaj svoje duše koja se gušila u ukalupljenosti i godinama iznova ponavljanoj dnevnoj rutini. Vrednosti kao što su sloboda, lični razvoj, autentičnost, kreativnost, nisu mogle biti dosegnute u ustajaloj vodi programirane, jednolične svakodnevice jednog diplomiranog ekonomiste. Tako se vratih svojoj pasiji iz mladosti, crtanju i slikanju, shvativši da ih zapravo nikad nisam ni napustila“, rekla je Gligorić. Naglasila je da za kvalitet svojih slika velike zasluge ima njen mentor, profesor Milovan Кrznarić, kome je iskazala posebnu zahvalnost, a besjedu je zaključila porukom – citatom teoretičara umjetnosti Lesinga: „Slikamo očima ljubavi, pa nas stoga moraju oceniti samo oči od ljubavi”.

U ime Udruženja Nevesinjaca u Beogradu prisutnima se obratio Zoran Janjić, predsjednik Izvršnog odbora. Govorio je o nužnosti naše generacije da ima znanje i svijest o nevoljama kroz koje je prošao srpski narod Nevesinja i Hercegovine kroz čitav 19. i 20. vijek i obavezi da ta znanja prenesemo na mlađe naraštaje. On je pohvalio napore koje Nataša ispoljava u njegovanju naših tradicionalnih nacionalnih vrijednosti, a posebno način na koji čuva i njeguje porodično i ukupno sjećanje na njenog znamenitog pradjeda.

„Кada bi svi Srbi znali o svojim precima i čuvali uspomenu na njih kao što to čini Nataša, siguran sam da bi imali daleko snažnije utemeljenje u svom identitetu i ne bi trebalo da brinemo za svoju budućnost“, istakao je Janjić.

On je najavio da će se pomen poginulim borcima i ove godine služiti na Mitrovdanske zadušnice u crkvi Svetog Save na Vračaru, kao i to da se gradi spomenik osnivaču i prvom komandantu Nevesinjske brigade, pukovniku Novici Gušiću.

O ujmetničkim dometima Nataše Gligorić govorio je njen učitelj slikanja, profesor Milovan Кrznarić, koji je, između ostalog, istakao:

„Izložba gospođe Nataše je događaj i osveženje jer se vraća viševekovnim umetničkim postupcima, lepim osećajem za odabrane teme, tako drage umetnicima prošlih vremena, sigurne kompozicije i vladanje tonskim rešenjima. Ne retko gospođa Gligorić poseže za kompozicionim rešenjima „nemih učitelja“, transponujući ih na sebi svojstven način“. Svrstavajući njen pristup umjetnosti u „realizam bez obala“, Кrznarić je zaključio da će Natašino djelo „protokom vremena doseći granice savršenog izraza“.

Poslije lijepih profesorovih riječi izveden je prigodan kulturni program u kome su učestvovali istaknuti umjetnici, aktivni članovi i prijatelji Udruženja Nevesinjaca u Beogradu. Jedan od njih je narodni guslar Slavko Aleksić, koji je dostigao vrhunske domete u vještini guslanja, ali i u interpretaciji i tumačenju naše epske poezije. U prvom nastupu predstavio se odlomkom pjesme „Nevesinjska puška“ čiji je autor Boro Grahovac, a u drugom je pjevao dio narodne pjesme „Udaja sestre Dušanove“.

Da su Nevesinjci i Hercegovci uopšte obdareni različitim talentima uvjerila nas je Biljana Ristić. Ovu afirmisanu slikarku najviše pamtimo po izložbi slika „Junaci Hercegovine“, kojom je na kamenim pločama predstavila sve značajnije prvake ustanka „Nevesinjska puška“. U međuvremenu se dokazala i kao uspješan pjesnik, a ovom prilikom odrecitovala je nekoliko svojih pjesama.

Božidar Bjelica Japan, inženjer elektrotehnike, osvjedočeni rodoljub i zaljubljenik u letenje, izdao je nekoliko romana i zbirki pjesama, a imao je zapaženu ulogu u pisanju i pripremi za štampu monografije Nevesinje. Ove večeri recitovao nam je pjesme iz svog rodoljubivog i ljubavnog opusa.

Ukupnom lijepom utisku ove večeri doprinio je svojim čarobnim glasom pojac Ljuba Manasijević, koji je osvjedočeni prijatelj Udruženja.

Sve prisutne vrcavim i uvijek zanimljivim aforizmima razgalio je aforističar Mitar Đerić Laki. U profesionalnoj karijeri obavljao je visoke dužnosti u oblasti bezbjednosti a u književnosti je, po mišljenju većine književnih kritičara, dospio u sami vrh srpske i evropske aforistike.

Na taj način je završeno ovo lijepo veče koje je unijelo vedrinu u sivilo svakodnevice opterećene strepnjom od virusa Кorona, te najveće pošasti novijeg vremena. Završimo ovaj izvještaj porukom: Nataša Gligorić je učinila ono što je bila kadra. Ako svako od nas učini sličan napor u skladu sa svojim talentom, tada možemo kazati: ima nade za nas i naš narod neće propasti.

 

Tekst: Zoran Janjić

Fotografije: Sreten Jakovljević/Stara Hercegovina

Izvor: Radio Nevesinje