Autohtoni mliječni proizvodi oduvijek su bili zdrava osnova na bazi koje se razvijala industrijska prerada mlijeka, i s pravom se smatra da predstavljaju bogatstvo jedne zemlje dajući joj određeni identitet.

 

Maslo je jedan od specifičnih mliječnih proizvoda koji se izrađuje u hercegovačkim krajevima autohtonom tehnologijom.

Maslo se priprema na dva načina: metenjem mlijeka i topljenjem kajmaka.

Maslo se mete u stapu mećajicom. U stap se uspe polovina slatkog i polovina kiselog mlijeka i lupa se (mete) neprestano dok se ne odvoji masni dio od vodenog. Masni dio se skupi u jednu grudvu, pa se prepere u bistroj vodi i tako se dobije mlado maslo. Takvo maslo se ne može ostaviti za duže stajanje već ga je potrebno pretopiti na vatri da se potpuno iscijedi voda i onda se može ostaviti u mješinu ili u čabricu (kačicu). Vodeni dijelovi koji ostanu od metenja masla zovu se mlaćenica koja se pije hladna ili se može podgrijati i sirištem usiriti.

Maslo se može dobiti i topljenjem mlijeka. Ostavlja se u maloj mješini ili u kačici i koristi za pravljenje cicvare, stavljanje u puru kao mrs i za druge potrebe.

Maslo može da se koristi i kao namaz, ali i kao dodatak hrani za poboljšanje ukusa.

Autohtoni proizvodi  Hercegovine, među koje spada i maslo, su naše bogatstvo koje treba održati, prilagoditi savremenom tržištu, ali sačuvati specifičnost njihovog sastava, prerade, ukusa i dati im odgovarajuće obilježje.

 

Pripremila: Ivana P.    HP, februar 2014.