Čvarci se oduvijek pripremaju u hercegovačkim krajevima, a gotovo svako domaćinstvo ima neku svoju tajnu i metod pripreme ovog specijaliteta.

Riječ čvarak potiče od glagola čvariti– topiti (slaninu, salo, mast); pržiti tako da se čuje cvrčanje.

Čvarci se dobijaju topljenjem svinjskog mesa, tj. slanine i cijeđenjem masti iz nje. Slanina se isječe na sitnije kocke i stavi se u šerpu sa malo vode. Isječene kocke slanine ne smiju biti prevelike jer se u tom slučaju neće dobro istopiti
(a kada mast već bude za skidanje u njima će ostati veliki dio neotopljene masti). S druge strane, komadi slanine ne smiju biti niti presitni jer se time smanjuje kvalitet masti, što može dovesti do pregorjevanja i promjene boje masti. Komadići slanine se mješaju na umjerenoj vatri dok se sva mast ne istopi. Kad čvarci počnu da rumene može se dodati, po želji, malo mlijeka. Potom se mast ocjedi, a čvarci se puste da još malo porumene. Na kraju se izvade i posole.

Čvarci se čuvaju osušeni i serviraju samostalno kao predjelo ili se serviraju uz neka jela kao dodatak ( na primjer uz kačamak, puru).

Ranije su čvarci bili samo usputan proizvod u procesu topljenja slanine, a danas je u Hercegovini ovo vrlo tražen proizvod, koji se, po cijeni i potražnji, može svrstati “rame uz rame” sa najboljim mesnim prerađevinama.

HP, decembar 2013.