Zamislite koliko ste samo ojadili ovaj narod kada vas sa ovakvim žarom, kroz suze i radost, kroz strepnju i drhtanje, skida sa trona?

Zamislite koliko ste ogrezli u oholosti kada vas iz vašeg svemogućeg oblaka, perverzno nasađenog na razvaljene živote, iz nekakvog metafizičkog krkanluka nije moglo vratiti ništa?

Vi ste pobijedili i porazili sebe! Udavili ste se prežderavanjem, bahaćenjem, rasipanjem, ponižavanjem drugih. Udavili ste se razmetljivošću koju niko do vas nije ni pamtio ni slutio.

Vi ste s vremenom lagali sve užasnije i krupnije, podmetali, zametali kavge, krvave nesporazume, otimali sve i svakome, čerupali od svačije male sreće i kolektivnih nesreća, pretakali u svoje magaze, napravili kaste i zatvorene krugove, množili bogatstvo, umnožavali siromašne, podsticali sukobljavanja, otimali bez stida, kupovali jahte, ljetovališta i mora, kupovali planine, skijališta, rijeke, gospodarili sudbinama, životima, prepravljali prošlost i prilagođavali je svojoj bahatoj sadašnjosti, vjerovali da ste postali vječni i da je Crna Gora vječni rudnik vaše zadovoljštine.

Vjerovali ste da nikada neće proći ni vaša sreća, ni tuđe gorčine, da je Bog u međuvremenu uzeo vašu člansku kartu, a da je vaš predsjednik ujedno Avram, Mojsije i Muhamed, poslat da još samo ispregovara sa tvorcem mirnu primopredaju ostatka nebeske vlasti.

Vi niste živjeli među nama, vi ste nas prezirali kao žalosno podsjećanje na propadljivost.

Vi niste bili dio nas, stvarnost i zakoni fizike vas nisu obavezivali, gradili ste svoj svijet koji je trajao prijeteće dugo. Zagledani u svoju budućnost vjerovali ste da nikada neće prestati, da će vas na mjestu gospodara zamijeniti vlastita djeca, da je vama i njima obećana Crna Gora, a da smo mi berači pamuka na plantažama tužnog juga.

Zamislite, ukoliko niste zaboravili i da zamišljate!

Zapitajte se danas, ako niste nikada do sada!

San svemoći je nestao i ovo što ste tresnuli o zemlju nije zavjera, ružni trenutak nepažnje, nego posljedica lažnog življenja.

Ne pokušavajte da se otmete realnosti, ućutite i učite ponovo da hodate, vi niste nebeska vojska uspjeha nego propadljiva tvar koja se strmoglavila nosom po sred Crne Gore.

Dobrodošli među svoje, u svijet koji je surov ali pravedan.

Ovdje žive Gogolj i Dostojevski, Andrić i Selimović. Pali ste među ljude na čijim leđima ste sanjali. Ovdje državnost nije izgovor za podvođenje slatkom životu, sve je satkano od kamena i zemlje i sve je propadljivo.

Naučite da volite ljubavlju koja se uvijek ne isplati i koja se ne nagrađuje luksuzom i skupim svadbovanjem.

Naučite da budete ponovo ljudi jer i za vas ima nove nade. Bog je veliki – Onaj isti kojega ste odmjenjivali vjerujući da se umorio i da se predao.

Dobrodošli među svoje berače pamuka, pa da se lijepo dogovorimo ko će šta da radi i ko će gdje da služi nagrade i kazne.

Piše: Goran Danilović

Izvor: Vijesti.me