( Urednik portala Hercegovina Promo iz Grčke )

 

 

Naša dokona javnost prethodnih dana je zaokupljena temom “Propast Grčke” više nego gorućim problemima koji ovu zemlju, oba njena entiteta, sve njene gradove i opštine razjedaju svakodnevno! Razlog za ovo je jednostavan, jer po običaju tuđi problemi su uvijek interesantniji i pikantniji. I tuđi problemi se čine riješivim, samo vlasnici istih nikako da nađu rješenje koje onaj sa strane tako brzo i olako pronađe, na prvi pogled. Sopstveni problemi su uvijek materijal “za pod tepih”.

 

Juče sam razgovarao sa Dimitrisom, mladim grčkim vlasnikom licence za sertifikovanje svih vrsta brodova. Ima unosan posao. Živi u Atini i jako često poslom putuje po Evropi. Mlad je, oženjen i otac dvoje djece. Na današnjem referendumu on i supruga glasaće protiv mjera štednje koju Grčkoj nameće MMF i Evropska unija. Razlog jednostavan, želi da on i porodica sutra žive u državi sa koje je skinuto breme dužničkog ropstva, a u koju su je odvele političke elite koje su decenijama harale i gospodarile ovom zemljom (ljudi jako sličnih profila kao aktuelni vladari u BiH, RS i u svim našim gradovima, kantonima, opštinama – čast izuzetno rijetkim izuzecima…). Želi da aktuelni premijer Cipras krene u reformu države koja će sutra za njegovu djecu biti bolje mjesto za život, iako on i supruga sada svojim radom mogu da im priušte natprosječno.

Objasnio sam sagovorniku kako se u medijima na prostoru bivše Jugoslavije ovih dana jako često mogu vidjeti medijski naslovi po kojima je Grčka u haosu, da je policija na ulicama, da nedostaje goriva, da su trgovine prazne (iako sam se za vrijeme svog boravka ovdje i sam uvjerio da to ni izbliza nema veze sa istinom). Dimitros je mišljenja da to nije samo zapadna propaganda već da veći dio medija u Grčkoj lansira dezinformacije i da se na taj način obračunavaju sa Ciprasovom vladom, koja ih je po dolasku na vlast upozorila i preduzela akcije kako bi svi medijski sistemi bili adekvatno oporezovani, što do tada nije bio slučaj. Potom sam sagovorniku rekao da su takvi medijski naslovi jako česti i u zemlji iz koje dolazim. To ga nije začudilo, ali jeste činjenica koju sam mu saopštio da u mojoj zemlji ima tek nešto više od 100 kilometara auto-puteva.

“Ah, da! Putevi su vam uništeni u ratu”, rekao je. Kada sam mu objasnio da ih nikada nismo ni imali, pogledao me je začuđeno. Mi imamo državu sa preko 100 ministara, koji redom primaju ogromne plate, voze ih preskupa auta, imamo nezaposlenost oko 30%, do posla se dolazi po pravilu sa članskom kartom podobne stranke…, saopštio sam mu. Kod nas su ekonomija i životni standard teme koje na red dođu svake dvije ili četiri godine pred izbore u vidu obećanja, ali ih brzo svi zaborave jer se u tim danima po pravilu nad našim glavama nadviju gusiti oblaci nacionalnih interesa, mogućih konflikata i zveckanja hladnim i “vrelim” oružjima.

Hvala na riječima utjehe, ako je to trebalo biti to”, konstatovao je uvijek nasmijani Dimitros i dodao: “Sada mi je jasnije da pritisak koji na Grčku pravi EU je više političke prirode, jer ne žele revolucionarnog ljevičarskog premijera Ciprasa koji želi državu reformisati i dugoročno izvući iz dužničkog ropstva”.

I da, znate li koja država u EU ima najveći dug u odnosu na svoj bruto nacionalni dohodak? Njemačka!

Samo što njihove dugove vraća, osim sopstvene razvijene privrede, i Grčka, Srbija, BiH itd. Vješto je to zapakovano u raznorazne pakete MMF-a, tranše kredita, izvođenje unosnih radova i slično. Za olimpijadu u Atini Grčka je dobila veliki kredit EU za izgradnju borilišta. Onda su došle njemačke firme koje su izvele radove… I taj isti novac uglavnom vratile u Njemačku.

 

Nikolaidisa sam upoznao na malom kruzeru kojim smo obilazili Jonska ostrva. Ima 21 godinu i student je ekonomije u Solunu. Već tri ljeta dolazi na more da zaradi novac koji će mu olakšati studiranje. Njegov prvi izlazak na izbore rezultirao je pobjedom Ciprasove Sirize. On premijera obožava. Nada se odlučnom NE na današnjem referendumu. Misli da su korumpirani političari iz prethodnih garniture krivi za stanje u zemlji. Želi da živi u zemlji koja će biti pravedna za sve.

“Kada sam krenuo na studije znao sam da će mi trebati veza da bih se zaposlio u struci. Sa novim premijerom vjerujem da će doći drugačije vrijeme. Mi imamo istoriju i tradiciju kao i svoje specifičnosti. Nismo mi baš toliko glupi da nam za svaki potez treba tutorstvo zapadnih zemalja”, zaključio je Nikolaidis.

Vrijedan je i neumoran. Taj dan je, gotovo bez prestanka, servirao oko 300 tradicionalnih grčkih ručaka za putnike na brodu. Klasičan je demantij priče da su Grci lijeni i neradnici. Priče koju lansiraju zapadni mediji, i ne samo ovu priču. Upinju se zapadnjaci da upropaste grčku turističku sezonu koja je ove godine trebala biti rekordna (očekivalo se 25 miliona turista). Naši naivni novinari “gutaju” ove informacije i po sistemu “copy-paste” serviraju svojim čitaocima.

 

Nemanja je turistički vodič iz Beograda. U Grčku dolazi posljednjih sedam godina, radi tri mjeseca i zadovoljan je poslom. Ovo mu je kaže bolje nego 6 mjeseci prosječnog posla u Srbiji. Ne prati puno politiku ali ovaj referendum je izuzetak.

Čuo sam da će ako Grci uvedu drahmu umjesto evra, za njih prvi period biti nezgodan ali i da će turistima biti mnogo povoljnije da dođu u Grčku”, kaže nam Nemanja.

Ima neke logike u ovoj priči …

 

Danas je u Grčkoj referendum. Turistička sredina u kojoj se nalazim ne odaje ništa vanredno. Trgovine rade (ni traga od nestašica koje su mediji pominjali), taverne i kafe-barovi takođe, plaže su prepune turista koji uživaju u suncu i moru… Sasvim običan dan, tek jedno policijsko auto koje ovdje inače rijetko vidite smjestilo se u blizini glasačkog mjesta.

U Atini je sigurno napetije, čeka se ishod odluke grčkog naroda da li će popustiti pod pritiscima i da li će nastaviti slijediti novog premijera u pokušaju obnove posrnule ekonomije i države.

Od srca im želim da zaokruže OXI (Ne), jer ovo je jedna od rijetkih revolucionarnih priča koje su trenutno aktuelne u Evropi. Možda Cipras nije Če Ge Vara, ali onako mlad i energičan, prepun poleta i novih ideja uliva nadu da postoji i “drugi put” koji nije popločan zlatom iskopanim lopatama robova globalnih moćnika.

 

A za sve one koji koriste kovanicu “Grčka je pukla” neka se zamisle kada će mečka zaigrati i pred našim vratima, samo ne vidim nikoga od ljudi koji se bave politikom u našoj zemlji koji će nas od ove “mečke” spasti.

Grci ga, na svoju sreću, imaju!

 

 

Bojan Sulaver, HP / jul 2015.