Dubrovčanin Ivo Batričević u svojoj rubrici ‘Priče o moru i brodovima’ za Dubrovački dnevnik donosi još jednu zanimljivu pomorsku priču. 

Ovu sam specifičnu kartolinu prije pet – šest godina ugledao na jednom aukcijskom sajtu. Odmah sam primijetio da je ovaj brod vezan za bovu – plutaču, što nije uobičajeno, ali sam to vidio i na još nekoliko starijih kartolina. Takođe me iznenadilo i ovo čudno ratno plovilo pred samim ulazom u porat. Naravno da sam kartolinu kupio.

Na njoj vidimo parobrod “ILE DE FRANCE“. Holandski brodar N.V. Stoomvart Maatschappij Nederland sa sjedištem u Amsterdamu je koncem 19. stoljeća u brodogradilištu John Elder iz škotskog mjesta Govan naručio izgradnju broda od 3030 GT i dugog 107 metara. Novogradnja 261 je prigodom porinuća 1. svibnja 1882. krštena imenom INSULINDE, ali je na prve komercijalne plovidbe sljedeće 1883.godine zaplovila pod novim imenom – BURGEMEESTER DEN TEX. Brzinom od 13 čvorova sljedećih dvadeset godina održava putničko-teretnu poštansku prugu preko Sueskog kanala prema holandskim istočno-indijskim kolonijama, odnosno između luka Amsterdam i Batavia, tičući talijansku Genovu. Zbog male brzine BURGEMEESTER DEN TEX nije mogao obaviti više od 3 do 4 plovidbe godišnje. Nije uskoro imao ni dovoljno putnika koji su se radije prevozili u međuvremenu novosagrađenim i bržim brodovima, pa je 1900. potpuno preuređen samo za prijevoz tereta.

Preuređen za kružna putovanja

Kako očito više nije bilo unosno dalje održavati ovu prugu, BURGEMEESTER DEN TEX je 1903. kupio francuski brodar Societe Generale de Transports Maritimes et Vapeur Marseille (SGTM ) i preuredio ga u brod za kružna putovanja, odnosno kako se u to vrijeme zvalo – parnu jahtu. Potpuno novi brod od 3358 GT sada je u 129 luksuzno opremljenih putničkih kabina mogao ugostiti maksimalno 215 putnika. Prvi francuski brod namijenjen samo za kružna putovanja dobio je i novo ime ILE DE FRANCE (brod vidljiv na našoj kartolini).

Plovi sljedećih deset godina na brojnim krstarenjima, uglavnom Sredozemljem gdje je i tri puta posjetio i naš grad. Prvi put 14. avgusta 1905. sa 120 putnika te ponovo 3. oktobra iste godine sa stotinjak putnika. Treći i posljednji put ILE DE FRANCE dolazi u Grad 10. rujna 1910. sa 129 putnika. Početkom 1914. ILE DE FRANCE je prodan u Španjolsku. Veoma kratko vrijeme plovi s hodočasnicima prema Svetoj Zemlji pod imenom URGUITO.

Prodan u staro željezo već je 8. jula iste godine uplovio u Genovu, gdje je do sredine sljedeće godine razrezan u hrpi sekundarnih sirovina završio u visokim pećima obližnjih čeličana. Zahuktali talijanski ratni stroj nasušno je trebao velike količine čelika za narasle potrebe zemlje koja je već duboko zagazila u Prvi svjetski rat. Poput mnogih drugih poznatih putničkih i teretnih brodova koji su u svojim plovidbama posjetili Dubrovnik, nekadašnja je luksuzna jahta tako završila svoja putovanja u ubojitoj masi ratnoga čelika angažiranog u prvom velikom svjetskom ratnom sukobu.

Tekst iz knjige IVO PERIĆ: „RAZVITAK TURIZMA U DUBROVNIKU I OKOLICI”

”U avgustu 1905. održan je u Dubrovniku kongres studenata (akademičara), na kojem je bilo više od stotinu učesnika. Na kongresu se raspravljalo o pitanjima, za koje je i Dubrovnik bio zainteresiran, kao npr. reciprocitetu hrvatskog sveučilišta, o životu na sveučilištu, o tome kako bi se najbolje pomoglo družbi sv. Ćirila i Metoda i o ferijalnoj organizaciji đaštva. Prvog dana tog kongresa uveče, a u počast gostima Grad je bio rasvijetljen električnim lampionima, dok je gradska glazba pred Lužom odsvirala birani program. Učesnici kongresa posjetili su na kraju Rijeku Dubrovačku i Kotor. Od većih grupa, koje su te, 1905. godine posjetile Dubrovnik, bila je naročito zapažena ona najbrojnija, koju su sačinjavali turisti iz Pariza. Oni su 3. oktobra 1905. stigli francuskim parobrodom „ILE DE FRANCE“.      Putujući tim parobrodom posjetili su do tada pojedine grčke otoke i neka primorska mjesta Italije, zatim su bili u Trstu i Rijeci. U Zadru i Šibeniku, koje su namjeravali razgledati, nisu se ni iskrcali zbog loša vremena, nastavili su za Split, a potom rijekom Neretvom do Metkovića. Parobrod ih je čekao, a oni su nakratko posjetili Mostar i Sarajevo. Potom iz Metkovića ploveći nizvodno rijekom Neretvom produžili su za Dubrovnik, gdje im je vrijeme bilo dosta ugodno. Prodavači narodnih odijela i radnja ostvarili su tog dana popriličan prodajni promet, jer je svaki od tih francuskih turista želio ponijeti kakvu uspomenu iz Dubrovnika”, piše autor Ivo Perić u knjizi ”Razvitak turizma u Dubrovniku i okolini”.

U publikaciji Jadranska straža iz 1927. godine sam pronašao ratni brod drager „D-2“ iz doba Kraljevine, dužine 39,9 m. i širine 4,8 m. Fotografija dragera u luci Gruž je nešto malo drugačija radi preinaka u odnosu na našu fotografiju iz 1905. Izvorno D-2 (ex.Tb36 Uhu) je porinut 1888. a dovršen je 1. juna 1889. u Pulskom arsenalu. Generacije i generacije časnika iz gruške Vojno – pomorske akademije su na njemu sticali prva pomorska znanja. Italijani su ga za vrijeme Drugog svjetskog rata zarobili i dali mu novu oznaku „D10“. Potopljen je ispod Konavoskih stijena u rujnu 1943., u avionskom napadu. Danas leži na 83 metra dubine.

 

Izvor: Dubrovački dnevnik