Žan je izašao sa dedom da prošetaju po Parizu.

Na jednom mjestu, čuli su kako nekog obućara vrijeđa mušterija: ovaj je tvrdio da nešto nije u redu sa njegovim cipelama. Obućar je mirno saslušao primjedbe, izvinio se i obećao da će ispraviti grešku.

Onda su Žan i njegov deda stali da popiju kafu.

Čovjeka za susjednim stolom konobar je upitao da li bi mogao da malo pomjeri stolicu kako bi moglo da se prođe. Čovjek je odreagovao burno i odbio da se pomjeri.

“Nikada ne zaboravi ono što si vidio,” rekao je Žanu deda. “Onaj obućar je prihvatio žalbu kupca, a ovaj čovjek pored nas nije htio ni da se makne. Ljudima koji obavljaju neke korisne zadatke ne smeta kad čuju kritike na račun svog rada, ali ljudi koji ne rade nikakav koristan posao uvjek misle da su veoma važni i kriju svoju nesposobnost iza autoriteta.”

 

Prevod: Katarina Vasiljević

Izvor: lovesensa.rs