Sportisti su pioniri pokušaja ponovne izgradnje mostova koji su porušeni raspadom Jugoslavije, a to najbolje ilustruje odnos srpskih i hrvatskih tenisera.

Međutim, iako se oni tako dobro slažu, pitanje je u kolikoj mjeri se to reflektuje i na stavove ljudi u njihovim zemljama.

Godina je 2015, od kraja rata prošlo je 20 godina, pa je umjesno postaviti pitanje gdje smo sada na skali od “da komšiji crkne krava“ do “sve za komšiju“, piše u svom osvrtu Saša Ozmo na poralu B92.

U posljednjih nekoliko mjeseci mladi Borna Ćorić nametnuo se kao buduća zvijezda svjetskog tenisa. U Srbiji ga s jedne strane mnogi simpatišu, ali čitaoci nam i na vestima o njegovim mečevima nerijetko poruče “to nikoga ne zanima“ i “zašto pišete o hrvatskom teniseru“.

A kakvo je stanje sa statusom Novaka Đokovića i ostalih srpskih tenisera i teniserki u Hrvatskoj?

“Novak ima mnogo prijatelja u Hrvatskoj – prijatelj je sa našim teniserima, a i igrao je kod nas i ostavio dobar utisak, što važi i za Viktora Troickog, koji je nastupao u Umagu i na čelendžeru u Rijeci. Svaki Novakov uspjeh posmatra se u Hrvatskoj sa odobravanjem – ima mnogo ljudi koji za njega navijaju. Mislim da nema kod nas ljudi koji će reći nešto ružno, u stilu ’neka slomi nogu, kaže Zlatko Horvat, novinar riječkog Novog lista, i dodaje da i Ana Ivanović ima mnogo simpatizera u Hrvatskoj.

Regionalna liga u košarci postoji već duže od decenije, incidenata na nacionalnoj osnovi skoro i da nema, vaterpolo i rukomet takođe je “prešao granicu“, ali teniseri se posebno ističu prisnim odnosom i pomiriljivim izjavama.

Na Dejvis kup meču u Kraljevu nije se zviždalo hrvatskoj himni, selektor Željko Krajan istakao je da se cio tim osećao kao kod kuće, a taj utisak dijele i novinari iz Hrvatske.

“Kraljevo je postavilo ovde dobar primjer, bili smo prijatno iznenađeni. Hajde da počnemo bolje da živimo, i jedni i drugi, a ne da se bavimo trivijalnostima“, smatra Horvat.

Iako više nismo jedna zemlja, u srpskim medijima uvijek se sa nešto većom pažnjom motri šta su uradili sporisti iz eks-Ju – bila to Tina Maze, Marin Čilić, Damir Džumhur ili Janica Kostelić. I dalje postoji trunka dodatnog interesovanja, iz ovog ili onog razloga.

“Radim u dnevnom listu koji prati teniske turnire, Đoković je npr. poprilično zastupljen. Varira naravno od važnosti turnira i mečeva, ali u finalima Gren slem turnira dajemo i po dvije stranice. Sada je finale Dubaija zauzelo jednu stranu“, kaže Ivan Jelkić, novinar zagrebačkih Sportskih novosti.

Novak Đoković postao je planetarna zvijezda i za njega navijaju milioni ljudi širom svijeta. Samo na Tviteru ’prati’ ga četiri miliona ljudi, a na svakom turniru obožavoci ga opsjedaju u potrazi za autogramom.

Za razliku od svog kolege, Jelkić nije siguran da li se za Novaka u Hrvatskoj navija, ali ističe da ga poštuju.

“Postoje uvijek izuzeci koji će reći ’on nije naš’ i ’šta nas briga za njega’, ali ljudi koji razumiju i vole sport, znaju kakav je igrač Novak i prate ga, možda i navijaju za njega. ’Navijaju’ je možda malo teška riječ, ali cene ga u svakom slučaju“.

I u Srbiji i u Hrvatskoj ljudi vole da se diče svojim sportistima – često ih nazivamo svojim najboljim ambasadorima u svijetu. Zato bismo u ovom pogledu mogli malo da se ugledamo na sportiste.

Ne mora se Novak obožavati u Zagrebu ili Čilić u Beogradu, ali dovoljno je da se ne mrzimo. Nema potrebe, ovi dani u Kraljevu još jedan su dokaz da možemo sasvim normalno da funkcionišemo jedni pored drugih.

 

Glas Srpske/B92