Septembar je definitivno najbolje vrijeme da posjetite sjevernu Afriku, a ako vam je prvi put da putujete na ovaj kontinent i kada ste prvi put u situaciji da noge “brčnete” van jadranskih voda – svi mjeseci su idealni.

Putovanja u ovu afričku zemlju nudi veliki broj turističkih agencija u regiji, a mi smo se odlučili za lokalnu koja posreduje poznatom beogradskom tur-operateru i naravno nismo pogriješili. Iako smo imali preporuke, izbor hotela smo obavili sami. Malo recenzija i utisaka na temu hotelskih smještaja u okolini Susa, nekoliko noći uz lap-top i bili smo sigurni da smo napravili pravi izbor. Ispostavilo se da za taj novac i nije moglo bolje. Hotel sa tri zvjezdice za spavanje, a cijeli kompleks (restoran, bazen, prateći sadržaji) koji su nam bili na raspolaganju – dio su hotela sa četiri zvjezdice. Gotovo pa idealno.

Put je vodio preko Beograda, tačnije let za Monastir je polazište imao na aerodromu “Nikola Tesla”. Putujući autom do srpske prijestonice ostala mi je u pamćenju dogodovština sa tada mojim četvorogodišnjim sinom. Bilo mu je to prvo putovanje i do Beograda, a čuo je da idemo na neko “fino more” koje se zove Tunis. Zaustavili smo se na kafe pauzi u Han Pijesku, a on izlazeći iz auta pomalo bunovan i vidno razočaran me upita: “Tata, jesmo li ovo stigli u Tunis?”. Grohotom smo se ismijali …

Popodnevni let na relaciji Beograd – Monastir je prošao relativno brzo i poslije nepuna dva sata dotakli smo afričko tlo. Nimalo prijatan osjećaj dočekao nas je po izlasku iz aviona, jer je Monastir par  sati prije okupala ljetnja kiša. Velika koncentracija vlage i žućkasto nebo boje saharskog pijeska odavali su utisak da je ljetovanje u septembru možda loš izbor. To su, na naše oduševljenje, bile jedine kapi kiše narednih sedam dana koliko smo boravili u ovoj prelijepoj zemlji. Dugačak red na aerodromskoj carini izbjegli smo zahvaljujući klincima, kojima ljubazni službenici daju prednost a dobrom organizacijom tur-operatera i njihovih vodiča za ovaj dio Tunisa ubrzo smo se našli u autobusu koji je vozio do našeg hotelskog kompleksa u Susu.

tunis medina

Ko nije posjetio Tunis taj ne zna šta je cenkanje. Nisam ljubitelj, ali ako se već odlučite da posjetite zemlju u kojoj je to dio kulture bolje je da se što prije prilagodite. Već na recepciji nas je dočekao “širok osmjeh i zlatan zub” ljubaznog domaćina. Nismo se baš savršeno razumili, ali sam dobro razumio da ću za nekoliko tunižanskih dinara (kurs gotovo identičan KM) dobiti ogromnu sobu i gratis krevetac za našu djevojčicu. Nije cenkanje, više mito i korupcija – ali možemo to shvatiti i kao bakšiš koji je uobičajen na Zapadu. Uglavnom, soba je stvarno bila ogromna, a i krevetac nije bio loš.

U nekoliko narednih dana istražili smo Sus, njegovu medinu (stari grad), luku i mnoštvo zanimljivosti u ovom interesantnom gradu. Iako odaje utisak djelimično prljavog, Sus je zaista pravi turistički dragulj Tunisa. Sve je u funkciji turista, a brojni trgovci spremni su vam u svakom momentu ponuditi nešto iz svog asortimana čak vukući vas i za rukav. Pazariti možete svašta, od keramike, svilenih odjevnih predmeta, začina do fantastičnih predmeta od kože, među kojima će gotovo svaka žena pronaći torbu iz snova za svoj ukus. Naravno, nikada ne kupujte “na prvu” – cenkanje vam prvobitnu cijenu može smanjiti i do deset puta.

tunisiab port el kan.

Hotelski kompleks u kome smo odsjeli bio je smješten na potezu između centra Susa i Port el Kantuia, modernog odmarališta koje je nastalo uz luku koja na svoje dokove prima luksuzne brodove i jahte. Posjeta Port el Kantuiu obavezno treba da uključi luku, zoološki vrt i zabavni park, koji je prava poslastica za najmlađe. Putovanje od hotela do Port-a upriličili smo tradicionalnim taksi prevozom, takozvanim “tuk-tukom” – turističkom atrakcijom Tunisa, motornim trotočkašom koji najviše podsjeća na kabriolet verziju čuvenog vozila iz serijala “Mućke”. Možete koristiti i taksi ili čak kočije koje ćete naći na brojnim lokacijama u Susu (cenkanje obavezno-i prije puta se uvijek informišite koliko se plaća taksi na toj relaciji, inače platićete papreno).

tunis tuk tuk

Naša posjeta Tunisu bila je nekoliko mjeseci prije “revolucije” iz serijala “Arapskog proljeća”, koja se odigrala u ovoj zemlji. Fascinirao je način na koji funkcioniše ova zemlja. Naime, sve potrebno u trgovinama naći ćete po izuzetno niskim cijenama, ukoliko se odlučite za domaćeg proizvođača ili svjetski brend koji se proizvodi u ovoj zemlji. Ako se dohvatite neke uvozne stvari platićete je papreno i za naše uslove (Coca Cola se puni u Tunisu i gotovo duplo je jeftinija nego u BiH, ali ćete zato “Milku” platiti i 5-6 dinara/KM). Ostao je utisak da su na ovaj način stimulisali domaću privredu i proizvodnju, ali se to sigurno nije svidilo svjetskim “globalistima” pa ne mogu da se otmem utisku da je to jedan od bitnih razloga zbog koga je neko sa Zapada potpalio “Arapsko proljeće” i svrgnuo simpatičnog predsjednika Ben Alija (čije su slike krasile brojne fasade prilikom naše posjete).

Tunisie- sus 2

Tunis je dugo godina bio francuska kolonija, i to je ostavilo dubok trag u ovoj zemlji. Svako drugo auto je Pežo ili Reno, a na svakom stolu naći ćete francuske bagete koji su izuzetno ukusni. S obzirom da smo imali “all-inclusive” uslugu i odličan hotelski restoran, isprobali smo veliki dio domaće gastronomske ponude. Tunižani su ponosni na brojne začine koji se uzgajaju u ovoj zemlji a ostao je utisak da najčešće koriste ružmarin (ili je on najvidljiviji golim okom). Ukusni mesni specijaliteti koji su spoj evropske (francuske) i saharske kuhinje domaćini će vam preporučiti sa njihovim tradicionalnim specijalitetom “kus-kusom”, koji predstavlja ukusno jelo pripremljeno od posebne vrste pšeničnog griza. Možete ga naći i u našim supermarketima i uz jednostavnu pripremu zamjeniti na tren naše najčešće priloge mesu, krompir, rižu ili tjesteninu. Sve u svemu, tunižanska kuhinja je izuzetno interesantna a njom dominiraju zanosni mirisi brojnih začina, koje možete u posebnim pakovanjima ponijeti kući i kao suvenir.

tunis kus kus

Što se Sredozemnog mora tiče, za razliku od Jadrana ovdje ćete češće susresti talase a ako ste loše sreće možete nabasati i na meduze koje nisu pretjerano opasne. Mi nismo imali tu čast. Većina hotela ima fantastične bazene na kojima je tokom cijelog dana organizovan program sa animatorima, tako da ako vas ometu talasi – uvijek imate dobru alternativu.

Večernje sate možete provesti u šetnji i šopingu, a možete “guštati” i uz solidna domaća vina ili alkoholno piće nalik na vodku, pod imenom “Bukha”. Nije baš idealno za prave ljubitelje “ruske kapljice” jer ovo piće za razliku od vodke ima poseban šmek, ali ako ga “izmiksate” sa prirodnim sokom već poslije dvije čašice zaboravićete na razlike …

 

U sedam-osam dana Tunis vam može pružiti mnogo toga, zavisno koliko imate želje i volje za istraživanjem. Ima tu još mnogo toga što se nije stiglo istražiti, ali i onoga što nije stalo u ovu priču. Posjeta Sahari ostala je samo želja, jer ova avantura nije baš preporučljiva ako ste prinuđeni da na safari vodite i maloljetnu djecu.

Sigurno je da turistička ponuda ove zemlje nudi izuzetno mnogo za novac koji je potrebno izdvojiti za relativno luksuzan odmor na njenim obalama. Na putu ka aerodromu, impresionirala me mreža auto-puteva kojim su povezani obalski turistički centri. Ova zemlja ima više kilometara auto-puta nego što će moja matična imati u narednih dvadeset-trideset godina.

A oni ipak smjeniše Ben Alija.

 

Sa njim ili bez njega, Tunis je sigurno zemlja koju vrijedi viditi i koja ljubaznošću svojih stanovnika i prirodnim, kulturnim i istorijskim ljepotama zaslužuje da se nađe na “meti” svakog znatiželjnog putnika namjernika.

 

 

Bojan S. , HP, avgust 2014.

Save

Save

Save