Pandemija novog koronavirusa uzrokovala je probleme ljudima širom svijeta, ali nekima je stvorila gotovo nevjerojatne poteškoće. Među njima je grupa 25 stanovnika Uskršnjeg ostrva koji su već šest mjeseci zaglavili na Tahitiju, najvećem ostrvuu Francuske Polinezije.

Kako piše Associated Press, riječ je o članovima porodice koji su međusobno razdvojeni, pa majke ne mogu do djece, a muževi do žena.

Među njima je i 21-godišnja Mihinoa Terakauhau Pont, koja bi ovih dana trebala roditi drugog sina, a suprug ne može biti uz nju jer je ostao kod kuće.

Institucije ne pomažu

– Više ne mogu ni plakati, srce mi je postalo hladno – rekla je očajna djevojka.

Tropski raj postao je tako svojevrsnim zatvorom za ove ljude. Mnogi od njih došli su još u martu. Neki su došli raditi, drugi obaviti medicinski zahvat ili se jednostavno odmoriti. No, kada je virus poharao planetu ostali su zarobljeni na ostrvu s kojeg ne mogu odletiti ni otploviti.

Svakog dana odlaze u kancelarije lokalnih vlasti i traže pomoć. Obilaze francuske, španske, engleske institucije, no niko im zasad nije ukazao nikakvu pomoć. Počeli su se međusobno organizovati i čak pomislili da bi mogli iznajmiti čarter let, no svi njihovi planovi izjalovili su jer su bili preskupi ili nepraktični.

Uskršnje ostvro malena je teritorija na Tihom okeanu koja pripada Čileu, a dom je za oko osam hiljada ljudi. Osim poznatih gigantskih skulptura od vulkanskog kamena, koje plijene pažnju turista, malo šta se može ondje raditi, pa je udaljeni Tahiti godinama glavno stajalište stanovnika ostrva i njihova poveznica s ostatkom svijeta. Sve do pandemije lokalna aviokompanija LATAM imala je redovne povratne linije iz čileanskog Santiaga, preko Uskršnjeg ostrva pa sve do Tahitija. No, nakon izbijanja globalne epidemije kompanija je ukinula sve letove, a nijedna druga kompanija nije preuzela tu, prijeko potrebnu vazdušnu liniju.

Što je najgore za junake ove priče, niko ne može sa sigurnošću reći kada će linija biti obnovljena, a u LATAM-u kažu kako će to zavisiti od razvoja situacije s covidom-19.

Spomenuta 21-godišnjakinja na Tahiti je došla još u januaru kako bi posjetila sina koji je na obližnjem ostrvuu uživao na odmoru u društvu njenih roditelja. Kući se trebala vratiti u martu. No, to se nije dogodilo, a dok se ona borila pokušavajući pronaći način kako se vratiti kući pogodila ju je i vijest da je njen suprug izgubio svoj posao u hotelu zbog pada turističke industrije. Sada uzgaja povrće u vrtu i pomaže ocu u ribolovu samo kako bi porodica imala dovoljno hrane za preživljavanje, a situacija im je krajnje neizvjesna.

Prikupljaju donacije

Kako bi riješila svoj problem slala je dopise u Čile, no nijedna institucija nije se odazvala. Jedina osoba koja joj je pomogla bila je 40-godišnja Kissy Baude, stanovnica Tahitija, koja je zbog svojih kontakata na Tahitiju postala neformalni vođa ove neobične grupe “zarobljenika”, ali i njihova socijalna radnica, psiholog i portparol.

Baude je AP-u rekla kako je grupa preživjela isključivo na dobroti lokalnog stanovništva koje im je nesebično davalo hranu i smještaj kada su potrošili sve svoje resurse. Baude je rekla kako je i sama među onima koji su se trebali vratiti na Uskršnje ostrvo, no ovdje je ostala zarobljena sa suprugom i majkom koja je na Tahiti došla operirati crijeva.

Jedina mogućnost je, kaže Baude, da se grupa zaputi na zračno putovanje prema Los Angelesu u SAD-u, zatim za Čile pa na svoj otok, u nadi da bi možda Čile mogao pomoći u repatrijaciji. No, to se zasad nije dogodilo i uspjeh putovanja je krajnje neizvjestan, a grupa finansijski i moralno ne može sebi priuštiti neuspjeh.

Na ostrvuu je zarobljeno 16 žena i devet muškaraca, među kojima je i sedmero djece u dobi od dvije do četrnaest godina, a “klan” će uskoro narasti za još jednog prisilnog stanovnika Tahitija. Neki u grupi najteže se nose s nedostatkom finansijskih sredstava za osnovne namirnice, pa je grupa pokrenula i web stranice na kojima prikupljaju donacije za preživljavanje.

– Samo želimo kući – zaključuju.

 

Izvor: Jutarnji.hr / AP