Pleme Badžao pretežno naseljava predeo Sulsukog mora nedaleko od Filipina, odnosno vode oko Sulavesija i Bornea. Žive u svojim izduženim čamcima, koje nazivaju “lijepa lijepa”, kao i u plutajućim kućama od trske usred okeana, pa ne čudi što ih nazivaju i morskim nomadima.

Legenda kaže da je ovaj narod nekada živio u bogatom kraljevstvu. Kada je, tokom jedne oluje, na moru nestala kraljeva kći, svi su krenuli da je traže. Pošto je nisu našli, zavjetovali su se da se nikada neće vratiti na kopno.

Iako pripadnici plemena Badžao većinu vremena provode na vodi, ipak i na kopno povremeno moraju da odu – da bi popravili i izgradili nove brodove ili prodali ulovljenu ribu.

Izvrsni su ribolovci, a mogu da zarone na dah i do 30 metara, da bi iz mora izvukli kakav slasni delikates kao što je morski krastavac – trepang.

Nisu klasično obrazovani, ne znaju da čitaju i pišu, ali okean poznaju kao sopstveni dlan.

Thinkstock

Pretpostavlja se da je to jedan od razloga zbog koga su preživjeli veliki cunami u Indijskom okeanu 2004. godine – bez ijedne žrtve.

Pleme Badžao ne pripada ni jednoj državi, nemaju svoju valutu i ne vjeruju u računanje vremena. Za njih godine nemaju značaj, važno je živjeti u sadašnjosti.

Ipak, nije im lako. Život na moru je surov.

Neke statistike pokazuju da pleme Badžao polako izumire, pa se pretpostavlja se da bi posljednji pripadnici ovog plemena uskoro mogli da odustanu od nomadskog života na vodi.

Thinkstock
Izvor: 6yka.com