Jedna od najpoznatijih plaža na svijetu Majami Bič nekada je bio mali komad pjeskovitog tla okružen močvarom, ali u stogodišnjoj istoriji izrastao je u prestižno turističko odredište, omiljeno mjesto za uživanje.

 

– To je jedna od najnevjerovatnijih priča o gradnji gradova u Americi – kaže istoričar Sit Bramson.

Zemlju na kojoj je danas Majami Bič kupili su otac i sin Henri i Čarls Lum 1870. godine, kad je bila tek potencijalno obradivo zemljište.

Grad je 26. marta 1915. osnovao Karl Fišer, preduzetnik s vizijom. Jedanaest kilometara dugo ostrvo ispred južne obale Floride želio je da pretvori u turistički raj – utočište za slavne, bogate penzionere i mlade željne provoda. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu.

Henri i Čarls Lum za jutro zemlje morali su da izdvoje 35 centi. Danas bi ga platili 500 miliona dolara.

Oko glavnog ostrva postepeno je izgrađeno nekoliko manjih umjetnih ostrva i povezano nizom mostova. Područje je postalo raj za milionere, uključujući mafijaškog šefa Al Kaponea, pop zvijezdu Gloriju Estefan i sportske zvijezde poput Šejkila O’Nila.

Velika depresija imala je malo uticaja na Majami Bič, oazu usred krize. Tada je izgrađeno nekoliko hotela, većina u art deko stilu, po kojem je Majami Bič danas poznat i stvorena su mnoga radna mjesta.

Tokom Drugog svjetskog rata Majami Bič je postao centar za obuku. Vojnici s gas maskama na plažama su zamijenili turiste.

– Ovo mjesto je postalo kamp Majami Bič. Grad je preuzelo ratno vazduhoplovstvo, a tamo je obučavano više od 60 odsto američkih ratnih pilota i članova posade – rekao je Bramson. Hoteli u pastelnim bojama, danas gradski simboli, tada su bili kasarne.

Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih Majami Bič je postao centar šoubiznisa i prerastao reputaciju “božje čekaonice” za penzionere. Frank Sinatra i Elvis Prisli pjevali su u hotelu “Fontenblo”, koji je ostao savremena gradska znamenitost.

Zamjenik direktora muzeja “Histori Majami” opisao je kako je grad izgledao u javnoj svijesti: “Iznenada, Majami je postao seksi, opasan, ali privlačan. Svi su željeli da žive tim načinom života – s automobilima, ženama, hotelima, plažama, tropskom klimom. Za Amerikance je to bila egzotika”.

Tada 22-godišnji bokser Kasijus Klej trenirao je u slavnoj dvorani u Petoj ulici uoči svoje prve borbe za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Dan nakon što je, na iznenađenje svih, osvojio titulu protiv prekaljenog Sonija Listona u Majamiju, objavio je da prelazi u islam i mijenja ime u Muhamed Ali.

Pad je slijedio osamdesetih kad se turističko odredište pretvorilo u centar ilegalne trgovine – prvo marihuane, a zatim kokaina. Mjesto u kojem je 1947. umro Al Kapone počelo je ličiti na njegov Čikago iz dvadesetih godina prošlog vijeka. Divljanje kriminala u Majamiju poslužilo je kao nadahnuće za film “Lice s ožiljkom” i televizijsku seriju “Poroci Majamija”.

Paralelno s impresivnim razvojem plaže, grad Majami, smješten na kopnu s druge strane, postao je jedan od najvećih komercijalnih centara u Americi. Kriminal je cvjetao. Vrijednost trgovine kokainom godišnje je iznosila oko 20 milijardi dolara, a u Majamiju se za 365 dana dogodilo 621 ubistvo, najviše u jednom američkom gradu.

Časopis “Tajm” je tada objavio naslovnicu s porukom “Izgubljeni raj”.

Kada su nevini ljudi počeli gubiti živote u unakrsnoj vatri, vlasti su bile prisiljene da reaguju. Počela je borba s kriminalom. Prikazana je u seriji “Poroci Majamija”, u kojoj trojica policajaca – plavokosi, crni i latino, predstavljaju grad kao preteču suživota međurasne zajednice.

Majami Bič vratio je ugled turističkog centra devedesetih godina zahvaljujući, između ostalih, i slavnim osobama poput dizajnera Đanija Versaćea. Njegova 35 miliona dolara vrijedna palata postala je simbol Ocean Drivea, najpoznatije gradske ulice uz obalu, sada krcate lijepim ženama, luksuznim automobilima i preplanulim tijelima. Međutim, Versaćeovo ubistvo 1997. na stubištu ispred palate bilo je podsjetnik na tamnu mrlju u kriminalnoj prošlosti grada. Danas su hoteli skupi. Nekoliko muzeja i velikih galerija u međuvremenu je Majami Biču dalo i drugu dimenziju, više od bezbrižnog “partijanja”, sunčanja i opsesije tijelom.

Izvor: Glas Srpske