Kažu da ono što nam je namjenjeno, na kraju će nas i pronaći. Svi smo oduvijek imali snove, ciljeve koje želimo da ostvarimo. Upisujemo željene fakultete, ulažemo trud i nadamo se zaposlenju  u našoj struci. Ali šta kada se desi nešto sasvim neočekivano? Pronađete se na životnom putu koji  niste mogli ni da zamislite, ali ipak je to ostvarenje snova i mjesto gdje se u potpunosti pronalazite.

Upravo to se i dogodilo mladom Hercegovcu Igoru Gordiću, koji je uvijek smatrao da je diplomatija i rad u ambasadi njegovo idealno mjesto pod nebom.

Dio života je proveo u Trebinju, a onda je slijedeći svoje snove otišao u Srbiju. Međutim, kako to često biva, život nam pruži neočekivane prilike pa se i Igoru nakon vremena provedenog u Ministarstvu odbrane Republike Srbije, otvorio čitav novi svijet. Svijet filmske industrije!

“Nakon završenog Fakulteta političkih nauka na smjeru međunarodni odnosi 2010. godine, ni sanjao nisam da će me put navesti u filmske vode. Zamišljao sam da ću raditi u struci, možda u nekoj ambasadi i baviti se međunarodnim odnosima Srbije i drugih zemalja. Put do posla u Beogradu je u to vrijeme bio težak. Išao sam na bezbroj konkursa i razgovora za posao. Tek nakon tri godine izabran sam na projektu Radio televizije Srbije “100 mladih za 21. vek” i dobio sam priliku kao PR u Službi za odnose sa javnošću i korporativni imidž. Nakon toga dobijam poziv da pređem u Ministarstvo odbrane RS gdje sam se bavio svojom strukom”, počinje priču Igor za Padrino radio.

Iako u struci, nakon određenog vremena, kako kaže  osjetio je potrebu za dinamičnijim poslom, ali  iako je to za njega bio veliki rizik, predao je CV i pustio da sudbina odradi svoje.

“Pozvan sam u privatnu firmu Art Vista, koja posjeduje dva bioskopa Roda Cineplex u Beogradu i Arena Cineplex u Novom Sadu. Sudbina je  tako rekla svoje, jer je prvi film koji sam gledao u bioskopu bio u pomenutoj Areni 1997. godine. Firma se takodje bavi i distribucijom domaćih filmova. Vlasnik firme Zoran Cvetanović, koji je na žalost preminuo prošle godine, pružio mi je priliku i primio me na poziciju svog asistenta zaduženog za distribuciju filmova. Svaki film, svaki projekat je bio novo iskustvo za mene i na svakom filmu sam naučio nešto novo. Nakon nepunih godinu dana, postavljen sam za operativnog direktora firme sa zadatkom da koordinišem rad radnih jedinica i naravno distribucije filmova”, istakao je on.

Njegovo vatreno krštenje u filmskoj industiji je bio rad na filmu “Dnevnik mašinovođe” i saradnja sa Lazarom Ristevskim.

“Bio je to veliki test. Položio sam. Bilo je mnogo filmova, ali izdvojio bih neke koji su na mene ostavili lični pečat. Tu su pored Dnevnika mašinovođe, kao prvog, Vojna akademija, Santa Maria della Salute, The Books of Knjige: slučajevi pravde, Južni vetar, Taksi bluz, Balkanska Međa, Realna priča.”, rekao je Igor. 

Objašnjava da je sam proces koji obuhvata novi film prvenstveno timski rad svih sektora koji se bave filmom. Od producenata, preko PR agencije, marketinga, promo tima, pa sve do samog momenta “ulaska” filma u bioskop, to je jedan veoma složen proces koji zahtjeva da svi segmenti odrade svoj dio posla kako bi se na kraju dobio film u ruke i krenuli sa distribucijom.

“To je vrlo stresan i zahtjevan posao, koji podrazumijeva da se sve kockice slože na pravo mjesto u pravo vrijeme, što često nije slučaj. Upravo u tome je i težina i ljepota posla jer zahtjeva stalnu i brzu akciju, kreativnost i predanost. Ono što je bitno i što na kraju riješi svaki problem i situaciju je da nam je svima cilj isti, a to je da film bude gledan. Kada konačno film krene da se prikazuje u bioskopima, tada ide lakši ljepši dio posla i tada zajedno sa glumačkom ekipom idem na premijere po Srbiji i regionu. To je praktično period ubiranja plodova teškog rada”, kazao je Igor.

Ističe da je ipak jedna  prekretnica za njega  bio film Južni vetar, gdje je Art Vista i koproducent film te je samim tim i njegova uloga bila kompleksnija i zahtjevnija.

“Nakon nevjerovatnog uspjeha filma i nakon brojnih domaćih festivala, išli smo na festival u Berlin i prodali prava za film u Japan, Kinu, Francusku, Bugarsku, Rusiju, Južnu Koreju… Ipak, najponosniji sam što je film tako dobro prihvaćen kod domaće publike. Svaka ekipa je imala svoj pečat, ali da kažem da je Južni vetar bio projekat oko kojeg se okupila vrhunska ekipa, kako ispred, tako i iza kamere. U tom periodu sam se budio i spavao sa Južnim vetrom. Jedan kuriozitet, na premijeri filma u Beču, nakon što se ekipa poklonila u pet prepunih sala, ljudi koji rade u tom bioskopu su nam rekli da je više ljudi za jedno veče bilo samo na prvom dijelu Gospodara prstenova”, istakao je on.

Otkrio nam je da je nešto što pokušava da radi od kad je počeo da se bavim ovim poslom i do čega mu je lično stalo to da glumce dovede u Trebinje i napravi premijere filmova za našu publiku.

“U nekoliko navrata sam uspio u tome, pa su tako omiljeni likovi, popularni Buksovci gostovali u Trebinju i doživjeli ovacije na poklonu u bioskopu KC Trebinje. Zanimljiva informacija je da nakon svih premijera u regionu i svijetu, ekipa Buksovaca ističe premijeru u Trebinju kao najljepšu i najbolju jer su ih ljudi dočekali otvorenog srca i iskrenim aplauzima”, prisjeća se Igor.

Premijeru filma Južni vjetar ističe takođe kao jednu od uspješnijih. Zalagao se da se premijera odigra u rodnom mjestu Nebojše Glogovca, što je naravno podržala i ekipa filma i naišli su na više nego fanstastičan prijem.

“Ono što je obilježilo ovu premijeru jeste emotivna posveta ekipe filma preminulom Nebojši Glogovcu kojem je ovo nažalost bio posljednji film. Ekipa glumaca na čelu sa Srđanom Žikom Todorovićem i Miodragom Radonjićem nije mogla da se odbrani od fanova. Prepune sale i osmijesi i naravno desetominutne ovacije u bioskopu bile su pokazatelj da su Trebinju potrebne takve premijere”, zaključio je mladi Hercegovac.

Kao i sve sfere, tako ni filmska industrija nije ostala pošteđena posljedica pandemije korona virusa. Od marta do septembra potpuno je zaustavljen život filma. Pogođeni su i bioskop i distribucija filmova.

“Vanredna situacija je prekinula distribuciju filma Hotel Beograd, koji bi pored Južnog vetra zasigurno bio najgledaniji film u posljednje vrijeme na našim prostorima. Zatvorili su se bioskopi, produkcija je stala, bez naznaka šta će se dalje dešavati i kada će biti moguće nastaviti sa radom. Čitava filmska industrija je bila, a i dalje se nalazi u teškoj situaciji, kao i čitava kulturna scena. Tada nam je preostalo samo da pratimo situaciju i čekamo. Konačno smo otvorili bioskope u septembru i krenuli da se vraćamo u normalu”, kazao je on.

Ono što ga kako kaže posebno raduje je da su nakon blagog popuštanja mjera i uz sprovođenje svih preporuka, počeli da se snimaju novi filmovi, a neki su do sada uspjeli i da završe snimanja. Ukoliko epidemiološka situacija dozvoli, posao se nastavlja i sljedeća godina će biti jedna od najplodonosnijih do sada.

“Imaćemo izuzetne hitove, Južni vetar 2, Toma Zdravković, Leto kada sam naučila da letim i još mnogo fenomenalnih domaćih filmova. Radujem se i jedva čekam da se potpuno predam magiji filmskog platna. Možda bude i prilike da opet organizujemo premijeru u Trebinju”, rekao je Igor.

Iako nikada nije zamišljao da će se baviti ovim poslom , misli da je magija filmskog platna učinila svoje i trajno ga vezala za sebe.

Na ovakvim primjerima se uvjerimo u to da je život zaista nepredvidiv. Nikada ne možemo znati kakva nas promjena iza ugla čeka, samo možemo pratiti njegov tok. Ponekad i zaduva vjetar u leđa koji nas usmjeri  pa ko zna, možda je taj vjetar upravo i južni.

 

 

Svetlana Grbić,

 

HP, oktobar 2020