Udruženje „BABY STEPS “ u okviru projekta „Borba protiv korupcije u porodilištima“ izvršilo je istraživanje postojanja i uzroka korupcije u porodilištima na prostoru cijele BiH. Rezultati istraživanja su pokazali da je 50% porodilja i članova njihove porodice dalo novčana sredstva ili poklon u porodilištu, javno ili tajno, prije ili poslije poroda.

O davanju mita u bolnicama nakon poroda, obavezi da se doktorima pred akoverta i drugim temama razgovaramo za BUKU sa Amilom Tatarević, predsjednicom Udruženja “BABY STEPS”

Koliko se novaca kao mito da u bolnicama u BiH?

Udruženje „BABY STEPS“u okviru projekta „Borba protiv korupcije u porodilištima“ izvršilo je istraživanje postojanja i uzroka korupcije u porodilištima na prostoru cijele BiH. Putem anonimne ankete prikupljena su iskustva 2.713 porodilja. Rezultati istraživanja su pokazali da je 50% porodilja i članova njihove porodice dalo novčana sredstva ili poklon u porodilištu, javno ili tajno, prije ili poslije poroda. U skladu sa datim odgovorima o iznosu novca/vrijednosti poklona kojeg su porodilje dale medicinskom osoblju pri porodu, obračunata je prosječna vrijednost pa tako dolazimo do podataka da je to iznos od 141,65 KM. Dakle, pri porođaju se prosječno doktori i osoblje “časti” sa 141,65 KM.

Ako uzmemo u obzir da je polovina porodilja (50%) u anketi potvrdila da je ona ili njeni članovi porodice dali novac ili poklon javno ili tajno, a da u BiH imamo prosječno 30.000 poroda godišnje, dolazimo do podatka da se godišnje za “čašćenje” odnosno mito u porodilištima izdvaja 2.124.772 KM.

Da li roditelji osjećaju obavezu da daju nešto nakon poroda?

U velikoj mjeri odgovor je DA. Većina roditelja osjeća obavezu da treba počastiti ljekare i medicinsko osoblje nakon poroda. To je jedinstven događaj u životu svake porordice i ljudi žele da se i drugi raduju zajedno s njima. Međutim velika je razlika ako častimo tortom ili kovertom.

Takođe ne smijemo nikako zanemariti činjenicu da je medicinsko osoblje plaćeno za svoj posao, da je majka ta koja rađa dijete, te da je kompletno društvo dužno pružiti podršku tokom poroda a kamoli tek oni koji za to primaju plaću. Porodilja je korisnik usluge. Medicinsko osoblje je tu radi porodilje a ne obratno.

Zbog čega nam je nametnut takav obrazac ponašanja?

Uglavnom najčešći odgovor iza ovoga krije se u riječi tradicija. Mnogi žele da kažu da je u tradiciji našeg naroda takvo ponašanje. Tradicija nosi sa sobom lijepe običaje i tužno je da uzimanje „koverti“ za posao za koji ste plaćeni prevodimo pod tradiciju. S druge strane teško je objašnjiva činjenica da roditelji osjećaju da su nešto nekome dužni pa onda na taj način to ispravljaju. Naš cilj je informirana trudnica koja će na porod doći sa jasnim prikazom onoga šta je čeka, svim pravima, obavezama, jer samo informirana buduća majka može se izboriti da dobije sve sto joj pripada.

Da li je primanje mita kažnjivo djelo?

Da. Primanje mita i drugih vidova koristi od strane odgovornih i službenih lica, za sebe ili za drugo lice u okviru službenih ovlaštenja, je jedan od osnovnih oblika krivičnih djela korupcije. Zapriječena kazna za ovo krivično djelo službenim licima u institucijama BIH je od jedne do deset godina zatvora. Primanje mita je predviđeno i propisano kao krivično djelo u krivičnim zakonu BIH, krivičnim zakonima na nivou entiteta te Brčko Distrikta.

Da li je propisana procedura u zakonu kada je davanje koverte, mita i poklona u pitanju?

Nastavno na naprijed navedeni odgovor u vezi primanja mita, a koje je u direktnoj vezi sa ovim pitanjem i samu radnju davanje koverti, mita i poklona je kažnjivo i kao takvo propisano kao krivično djelo u našem zakonodavstvu te ne postoji mehanizam koji bi legalizovao takav čin i legalizavao takvo djelo.

Postavlja se pitanje, koliko će se građani usuditi prijaviti davanje koverte, mita i poklona u kojem su sudjelovali kao počinitelji, samo da bi otkrili koruptivne radnje?!
Korisno je napraviti komparaciju te upoznati javnost da se davanje mita, u odnosu na primanje mita, razlikuje prvenstveno u visini kazne koja je predviđena za davaoce mita te u činjenici da, osoba koja je dala mito na izričit zahtjev službene osobe, a koja to djelo blagovremeno prijavi nadležnim organima, može biti oslobođena kazne. Istoj se može i vratiti dar koji je dala službenom licu (u skladu sa članom 218., st. 3. i 4. KZ BiH).

Koja je preporuka građanima kada se suoče sa situacijom da ljekari direktno traže novac od njih?

Naše istraživanje je pokazalo veliku disproporciju ispitivanja porodilja kojim je utvrđeno da svaka druga porodilja daje poklon ili mito, dok s druge strane nemamo evidentirane prijave korupcije. Ovo ne samo da ne ukazuje na problem u samom sistemu, tj. ne alarmira nadležne, već produbljuje isti. Naime, dolazimo u situaciju da korupcija postaje praksa, vid običaja, te se počinje i direktno tražiti novac od pacijanata bez straha ili brige oko posljedica. Isto se više i ne doživljava kao krivično djelo.
Da bismo mogli promjeniti stanje, ne možemo pristajati na korupciju. Moramo se odvažiti i prijaviti istu, i to ne samo porodilištu nego i nadležnim ministarstvima pa i izaći u javnost uz podršku kroz projekte kao što je ovaj. Sve ovo se može uraditi anonimno, ali građani se moraju uključiti u borbu protiv korupcije, što i jeste svrha ovog projekta.

Ono što je posebno važno, jeste raditi na jačanju svijesti kod građanja o štetnosti korupcije, negativnim posljedicama korupcije, s jedne strane, i samoj aktivnoj ulozi građana s druge strane, koju mogu ostvariti pokazivanjem na koruptivna djela koja su saznali i koja su im nametnuta. Da bi građani tu ulogu prihvatili, potrebno im je omogućiti, a ne da zato budu kažnjeni, poboljšati sam  sistem prijave koruptivnog ponašanja te na taj način zasigurno bi i učinkovitije otkrivali, a samim tim i suzbijali korupciju.

Neizostavnu ulogu u otkrivaju korupcije imaju mediji, koji svojim izvještavanjem usmjeravaju policiju i tužilaštva na provođenje istrage i suzbijanje ovog oblika kriminaliteta. Uspješno otkrivanje i procesuiranje korupcije prvenstveno ovisi o količini informacija i dokaza koje nadležna tijela pribave, te saradnji osumnjičenih i oštećenih lica sa istražnim organima.

Građani koji su uglavnom žrtve ovakvih krivičnih djela mogu slobodno prijaviti i pokušaj podmićivanja, ali vrlo često ne mogu ponuditi dovoljno dokaza za adekvatno postupanje tužilaca, zbog visoko sofisticiranih načina ”poslovanja”.

Na kraju, nužnim se nameće provoditi proaktivne mjere kojim će se građanima dati do znanja da se korupcija vrlo teško može u potpunosti iskorijeniti, ali da su upravo građani ti koji svojim aktivnim djelovanjem mogu doprinijeti suzbijanju korupcije na način da sa jedne strane, prijave svaki mogući slučaj koruptivnih radnji koji im se nude ili su za njih saznali a sa druge strane da lično ne sudjeluju u podmićivanju službenih i odgovornih osoba čime će uticati na smanjenje zasigurno velike „tamne brojke“ počinitelja koruptivnih krivičnih djela.

 

Izvor: Buka