” Grad Ključ se nalazi u Gatačkom srezu više Cernice. On je u prvom redu imao da kontroliše najvažniji hercegovački drum koji je vodio od Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Čemerna i Foče. Ostaci grada nalaze se na obronku Babe planine, pri strani pod Rudim brdom. Grad se dijelio na gornji i donji, a spajala su ih tajna vrata. Imao je izgled pravougaonika. Na gornjem gradu bile su dvije kule, od kojih je jedna služila kao tabija a druga kao tamnica. Evlija Čelebija je dao tačan opis grada i veli da je grad izgrađen od tesana kamena, na pet uglova sa dvije kule. Pred Kjučem na glavici Čućenici nalazi se stećak Radone Ratkovića koji za sebe kaže da »pogibe pod gradom Ključem«. Ovo je jedini grad kod nas čije je ime uklesano na jednom stećku. Ključ se spominje 1426 godine kao prijestolnica bosanskog velikog vojvode Sandalja, kasnije hercega Stjepana i njegovih sinova. U borbi  protiv Turaka grad Ključ se istakao dajući otpor, 1463. nalazio se u rukama hercega Vlatka i pao u turske ruke negdje prije septembra 1468. Ključ je osvojio vojvoda Ahmet. Po Evliji Čelebiji, Ključ je bio has hercegovačkog paše, sjedište vojvode, janičarskog serdara, dizdara, kadije i ostalih gradskih službenika. Iz izvora su poznata dva ključka dizdara: Hasan u godini 1518.godine, a Zulfikar prije 1780. do iza 1795. godine.

Poslije pada Novog i Risna pod Mlečiće 1687., Ključ je postao važan grad u  novoj turskoj krajini čije je sjedište bilo u Trebinju. Tada je i Ključ postao sjedište kapetanije. Carskim fermanom od 1740. godine pripali si prihodi od stonske slanice agama i neferima Ključa. Početkom XIX vijeka Ključ je bio uže povezan sa Klobukom i oba ova grada su tada pripadala cerničkom kadiluku.
Grad je služio kao sigurno sklonište Turhanije u borbi sa Smail-agom Čengićem. Od druge polovine XIX vijeka ključki je grad izgubio važnost i mjesto njega je počeo da igra veću ulogu grad u Koritima u toku ustanka. U ključkom gradu je
bilo nešto turskih vojnika. Grad je pred okupaciju bio napušten. Zadnja dva topa prenesena su sa Ključkog grada u Zemaljski muzej u Sarajevu.”

*preneseno iz godišnjaka “Stari hercegovački gradovi” (LES ANCIENNES VILLES D’HERZEGOVINE) H.Kreševljakovića i H.Kapidžića