Nekoliko dana pred lokalne izbore u Herceg Novom, u ovom gradu se pojavio i predsjednik Demokratske partije socijalista i predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović. On je, zajedno bivšim ministrom poljoprivrede, Petrom Ivanovićem, kao i bivšim ministrom sporta Nikolom Janovićem, ali i pripadnicima obezbjeđenja, prošetao šetališem na gradskom pristaništu Škver.

Ovo je tek drugi put da je Đukanović “sišao među građane”.
Podsjetimo, nedavno se, na veliko iznenađenje Podgoričana, pojavio u šetnji.

Međutim, kasno se predsjednik Đukanović sjetio svog naroda od koga se odavno otuđio i čije probleme više ne može ni da razume. Njegova realnost u kojoj već godinama živi je daleko od Crne Gore i daleko od njenog običnog građanina. Realnost predsjednika Đukanovića je na egzotičnim destinacijama na jednoj od kojih je prije manje od mjesec dana potrošio 27.000 dirhama (oko 6.500 eura) samo na ispijanje Macallan viskija u private members’ club (VIP klub za specijalne goste). Godišnja članarina kojom se dobija samo prilika da se uđe u ovakve klubove košta 30.000 dirhama (preko 7.000 eura).
Bilo da je to Artz klub ili Clap ili restoran Cipriani, to su mjesta gdje je predsjedniku Crne Gore komforno i gdje je svoj na svome.

I dalje uvjerava svoje biznis partnere da će se povratiti i ponovo zauzdati cjelu Crnu Goru, te obezbjediti “stabilnost” za njihove poslovne kombinacije. I dalje, naravno, obećava crnogorske pasoše belosvetskim biznismenima ovakvog i onakvog profila.

Izjavljuje predsjednik Đukanović nedavno da prepoznaje izvjesne “demokratske kapacitete” u Demokratama i građanskom pokretu URA slično kako ih je svojevremjeno prepoznao kod Darka Pejovića i Pozitivne Crne Gore, pa nam postade Pejović ambasador u Kini. Da li će i oni kod predsjednika Đukanovića prepoznati “demokratske kapacitete”, kako sugerišu izvjesni centri moći, vrijeme će pokazati.

Očekuje predsjednik Đukanović pismo sa one strane Atlantika koje mijenja sve, i koje kazuje da je ponovo baš on taj za Crnu Goru. Nada poslijednja umire.

Realnost hercegnovske rivijere je potpuno drugačija. Naši ugostitelji sa strepnjom iščekuju predstojeću sezonu i nadaju se da će uspijeti da je prežive i skrpe kraj sa krajem. Neće svojim gostima nuditi Macallan viski od 6.500 eura, već možda i bolju domaću lozovu rakiju koja košta nekoliko eura. Iščekuju most do Lepetana koji bi zaklonio pogled restoranu “Verige” ali i stopirao višemilionski biznis sa trajektima.

Hoćemo li graditi bolju realnost za sve građane ili izabrati imaginarijum, odlučiće Novljani 9-tog maja.

Predsjedniče, oslobodite nas sebe. Pustite građane da traže svoju sreću.

 

Izvor: Radio Jadran