Scenarista serije “Lud, zbunjen, normalan” kaže da je svakako prednost življenja u Sarajevu i Trebinju velika, prije svega zato što je čovjek okružen izuzetno duhovitim ljudima.

 

 

Feđa Isović, scenarista serije “Lud, zbunjen, normalan”, jedne od omiljenih na eks jugoslovenskim prostorima, kaže da iako se već kod treće sezone uplašio da neće znati šta dalje da piše, sada mu ni kod desete koju snimaju reči i fore ne zapinju.
Da li je humor u vašem serijalu tipičan bosanski, je l’ to govor i duh jednog Sarajlije, Trebinjca ili nekog trećeg čoveka?
– Nadam se da humor koji pišem izlazi iz okvira jednog grada i jednog prostora. Uvijek me pokreće misao da to što radim može lako da se adaptira i za recimo njemačko tržište. Živjeti u Sarajevu i Trebinju je svakako velika prednost pre svega zato što je čovek okružen izuzetno duhovitim ljudima. U oba grada osnovu humora čini doskočica na vlastiti račun, a primjetićete da ono što pišem uvijek svoje polazište ima upravo u tome. Mada se nacionalno osviješćeni “mudraci” ovih prostora često nađu uvrijeđeni sadržajem nekih epizoda, istina je da serija najviše ismijava ateiste, ljevičare, partizane, Hercegovce, dakle, sve ono što ustvari ja jesam ili želim da budem.
Odakle crpite najveću inspiraciju?
– Često kažem kako je inspiracija precjenjena. Nedostatak te famozne inspiracije je najčešće izgovor autoru da ode u kafanu na pivo. Ako postoji način da se od nekud iscrpi inspiracija, ako eto ja imam neki svoj model za to, onda je to proces koji nazivam zagrijavanje stolice. Kada je papir prazan ne treba se predati, nešto će se već naći na njemu ako je pisac uporan. Toliko toga je oko nas da samo to sve što nas okružuje treba osmatrati kroz neku vrstu autorskih naočara. Većinu motiva iz mojih epizoda gledaoci mogu prepoznati iz svog najbližeg okruženja. Upravo taj motiv iz okurženja se uvijek trudim da spakujem u dobar zaplet i to je to. Nadam se da su ti moji zapleti ono po čemu ljudi prepoznaju ono što pišem.
Da li se sa novim sezonama povećava vaša odgovornost, odnosno zebnja da ćete se ponoviti u nekim zapletima i da će biti manje zanimljivi?
– Nakon treće sezone sam se prepao i izjavio kako je gotovo sa serijom. Onda sam to isto rekao nakon četvrte i pete sezone. Poslije toga više nisam najavljivao kraj jer je postalo očigledno kako nisam snažnog karaktera i da ćemo snimati seriju dok god publika bude željela da je gleda. Svi smo u ekipi pozitivno uzbuđeni jer vidimo da su neke od epizoda koje imaju redni broj preko 200 možda i neke od najboljih u čitavom serijalu. Čudno zvuči, ali ja danas pišem dosta bržim tempom, a čini mi se i kvalitetnije nego li sam to radio na početku. No, publika će dati krajnji sud.
U kojoj meri glumci menjaju odnosno improvizuju scene koje ste vi napisali i ko u tome prednjači?
– Glumac koji samo nabuba tekst, a ne donese ništa svoje, nije glumac koga ja volim vidjeti na našem setu. Svi oni imaju veliku slobodu, a ako nekog u tom smislu moram izdvojiti onda je to Mustafa Nadarević koji stvarno uloži veliki trud na pripremanje svake scene. Stara škola.

 

Ekipa serije “Lud, zbunjen, normalan”

Koje nove glumce planirate da uključite u seriju, a koji su prepoznatljivi publicu u Srbiji?
– Puno dragih ljudi iz Srbije je prošlo kroz seriju. Pored onih veličina iz prvih sezona kao što su Milena Dravić, Seka Sabljić, Svetlana Bojković, Miodrag Krivokapić, publika je gledala, ili će tek gledati u najnovijim epizodama, čitav niz poznatih likova, a evo pokušaću da se sjetim samo nekih, potpuno svjestan opasnosti da nekoga nehatom izostavim: Irena Mićijević-Rodić, Nataša Ninković, Predrag Ejdus, Ljubomir Bandović, Nebojša Glogovac, Branko Trifunović, Ivan Bekjarev, Jelica Sretenović, Aljoša Vučković… U novoj sezoni sam imao zadovoljstvo opet pisati za Milenu Dravić. Svaki dijalog koji napišem za nju predstavlja mi veliku čast i zadovoljstvo.
Kako prevazilazite krizu manjka koncentracije za pisanje kad vas rokovi pritisnu?
– Ko te pita. Sjedi i piši, to je sistem. Ja sam srećan čovjek jer mi pisanje ne predstavlja teret, već je svaki novi dan za laptopom novo pozitivno uzbuđenje. Biti srećan na svom poslu je kao dobitak na lotou.
Glumačka legenda Mustafa Nadarević je kroz vaš serijal stekao nove fanove i zvezda je projekta. Da li kao takav ima posebne prohteve i kako uopšte izgleda rad sa njim?
– Kao i svaku veliku zvijezdu i Mustafu karakteriše jednostavnost. To je kolega sa kojim je divno raditi, ali i drug sa kojim se prekrasno družiti uz dobar gemišt. Mnogo se volimo i srećan sam da mi je život podario mogućnost da s njim drugujem.

 

Izvor: Blic