Marko je očajan. Dva je puta odgađao svadbu i žonglirao datumima, a najnoviji termin zakazan za 9. april vrlo je upitan. Pozvao je 150 gostiju i uplatio 1500 eura avansa koji će mu sada propasti. U problemu je, svaki dan zove Zvonimira Videkovića (37), organizatora svog vjenčanja, piše Jutarnji list.

A on ne zna što da mu odgovori.

– Svadbe su nešto što se organizuje i nekoliko mjeseci unaprijed. Ne možemo sve promijeniti preko noći. Mladenci su očajni, javljaju mi se svaki dan. Ljudi gube ozbiljan novac, a da ne pričam o gubicima nas organizatora – govori Zvonimir.

Marko nije jedini. Pod ozbiljnim upitnikom je samo u aprilu 1600 svadbenih svečanosti, četiri stotine po vikendu u koje je uključeno oko 10 hiljada ljudi.

I da, ovo je već druga godina zaredom da proljeće, vrhunac svadbene sezone, dolazi i prolazi u grču, s puno gubitaka i suza.

Svadbene svečanosti službeno još nisu dozvoljene, a kad će biti – ne znamo.

Kad će se propisati mjere

Šef Nacionalnog štaba civilne zaštite Davor Božinović potvrdio je u srijedu da će se epidemiološke mjere koje su na snazi u većoj mjeri produžiti nakon 15. marta.

“Nadamo se da nas situacija neće natjerati da razmišljamo u nekom drugom smjeru. Brojke rastu”, rekao je i dodatno zabrinuo zaposlene u nekad lukrativnoj industriji, ali i stotine mladenaca koji su svoj dan planirali u razdoblju nakon Vaskrsa, nadajući se da će epidemiološke mjere s proljećem popuštati.

A s obzirom na to da su svadbe tokom 2020. proglašavane žarištima zaraze, šanse da se nešto promijeni su mizerne. Videković  pokazuje snimak iz jednog poznatog jadranskog hotela od prošlog vikenda, gdje je uz muziku puno gostiju u restoranu.

– Istina, razdvojeni su stolovima, ali živa muzika svira. A nama to ne daju. Da me ne shvatite pogrešno, nisam protiv toga, samo želim da se nama dopusti što drugi ionako rade – rekao je.

Slao je mailove Štabu, Vladi, Ministarstvu kulture, svima pokušava pojasniti tešku situaciju u kojoj su se našli on i kolege. Samo su mu iz Štaba odgovorili, i to prilično šturo – trenutno je epidemiološka situacija takva da velikih svadbi nema. Pitali su ga neki zašto širi paniku, ali kaže da njemu i kolegama vrijeme curi.

– Kafićima u petak kažeš da popuštaju mjere i oni u ponedjeljak otvore terasu. Ja nemam toliko vremena. Moj posao nije od danas do sutra. Ljudi moraju sve pripremiti, organiziovati nekoliko sedmica unaprijed – govori zabrinuto.

Bend može odsvirati samo jedan dan u sedmici, pojašnjava, isto tako se i svadbena haljina posuđuje samo za taj dan. Jedna rezervacija povlači drugu. Ako se odgađa svadba, odgađa se sve.

Nama iz branše veliki su poslovni propali. Cvjećari, fotografi, saloni vjenčanica, sale, rasvjeta – svi su pred propasti. 20.000 ljudi je pogođeno ovime – napominje Videković.

Kaže da Štab zna situaciju kod nas upoređivati s drugim evropskim državama, ali smatra da je naš mentalitet drugačiji. Hrvati žele velike svadbe.

– Hrvatska, Bosna i Srbija žive od svadbi. Svatovi su naša tradicija – objašnjava.

On dobija potporu od države, ali kaže da su one zanemarive za normalan slijed poslovanja. Potpuno je svjestan da u aprilu od rada neće biti ništa. Ali maj i jun inače su udarni za svadbe i jako je zabrinut što će biti s njima.

– Prošle godine su nas zavlačili, trpjeli smo velike gubitke. A posebno me ljute gomile na sahranama. Odgovor Štaba je bio na to da se organizator pripremio za to događanje. Tako i ja mogu nabaviti čuvare i staviti špage pa kako se uspijem držati mjera – uspijem – kaže ljutito.

Svadbe na crno

U branši je 18 godina, a samostalni posao vodi posljednjih šest. Već pomalo rezigniran, kaže da može sve rasprodati i zaposliti se u prodavnici kao trgovac.

– Meni nije problem ne raditi više ovaj posao, ali žalosno je sve to – kaže Videković. Neki Hrvati su lani svadbe organizovalii u Bosni i Hercegovini jer ih je tamo bilo lakše odraditi.

– Možda neki rade svadbe i na crno. Teško je reći jer svadba je takva da se to može odraditi. Dosta toga se plaća u gotovini. Sutra se može napraviti svadba od sto ljudi i nitko ne mora znati za nju. Ne mogu reći da se ljudi nisu snašli. Ja to nisam radio, ali sve ove mjere su poticanje crnog tržišta. Uvijek ima onih koji se snađu – iskren je.

Kristina Bancaliski (43), vlasnica Salona vjenčanica Stress u Ivanić Gradu, nije ništa manje zabrinuta za svoj posao.

– Cure ne kupuju vjenčanicu za svadbu manju od sto ljudi. Nemaju novca, većina radi svadbu pa od tog novca planira pokriti troškove. Kod nas svadba mora biti velika, viđena, ako takvu nisi imao, kao da se nisi ni oženio – govori. Dodaje da joj se salon zove Stress, kao da je znala što će nju i mlade snaći posljednjih godinu dana.

– One su u strašnom stresu, u panici. Mlada podiže u petak haljinu, a u 10 sati taj dan uvode novu mjeru – govori Kristina. Nekad je, govori, dolazak na probu vjenčanice značio dogovorenu svadbu, a sad je sve vrlo neizvjesno. U ovom razdoblju godine prije godinu dana imala je 50-ak mladihi u tri mjeseca, a sada posla gotovo i nema.

– Ja ne bih mogla s vama razgovarati od posla prije godinu dana. Ove godine mi je došlo deset mladihi koje niti ne znaju kad će se udavati.

Kristina ima samo haljine koje se iznajmljuju, ne i za prodaju. Prije pandemije je puno ulagala u posao, uzela nove kolekcije, uložila u marketing, išla na sajmove vjenčanja. 70 posto dogovorenih svadbi lani su njene klijenkinje odgodile.

– Sada šijem maskice u salonu da barem nešto radim. Strašno – kaže Kristina.

Mlade koje planiraju svadbe za april još se nadaju da će njihov najljepši dan biti po planu, a ona nije toliko optimistična. Objašnjava da je njen posao sezonski, uskoro stiže polovina godine u kojoj bi trebala zarađivati.

– Iskreno, ne znam što bih vam rekla. Žao mi je njih, žao mi je mene. Imam mladu koja je četiri puta prebacivala termin, opet je prebacila, sada za jun. Ne uzima kaparu jer nema srca uzimati novac ženama u ovoj teškoj situaciji. Naknade od države dobije za radnicu, ali mora još platiti najam prostora, režije. Kaže da ne želi da suprug radi da bi ona mogla gomilati dugove.

– Moj salon je u nedjelju proslavio sedam godina, išlo je sve bolje i bolje. Ja sebi dajem još dva mjeseca ovako. Ne usudim se više kupiti ni tri dugmeta – tužno zaključuje.

Melanie Kokić (35) u Belišću ima salu za vjenčanja koju su njeni roditelji sagradili prije 16 godina. Ona je preuzela firmu prije tri godine.

– Uz trenutne mjere porodična tradicija će očito propasti pod mojim vodjstvom – kaže ogorčeno.

U prosjeku je imala po četiri svadbe mjesečno, a ako bi sala bila rezervisana i petkom, i više. U salu stane 500 osoba, a prosjek gostiju je bio od 250 do 300. Sada ne radi. Prošle godine su odradili deset svadbenih svečanosti, ostale su sve otkazane.

Režije joj normalno stižu – plin, struja, voda. Za hladni pogon treba joj prosječna mjesečna plata, kaže da je nepravda strašna.

– Imam rezervacije odmah vikend poslije Vaskrsa. Petak su mi već premjestili, ovi za subotu još razmišljaju. Kaparu ne naplaćujem, ukinula sam je baš zbog cijele situacije – kaže Melanie.

Nema pravo na podršku

Ona nema pravo na podršku jer je zaposlena u školi. Profesorica je stranih jezika i razvedena majka troje djece. Svoje je zaposlene je morala otpustiti.

– Ja i dalje radim na sve strane, dan mi je ispunjen poslom od 0 do 24, ali me ljuti sve ovo što se događa. Ugostiteljska branša je ljuta kako jedni mogu raditi, a drugi ne. To sve može ići do određene granice. Kad vidimo kako se mogu okupljati na sahranama, pa hiljade mladih po ulicama, to je sve prihvatljivo. Zašto svadbe nisu prihvatljive? Ta nelogičnost nas živcira i svi pomalo pucamo – govori.

Dodaje da neki mladenci planiraju vjenčanje dvije do tri godine unaprijed. To im je najveći dan. Sad je nemoguće upuštati se u takve velike organizacije.

– Pitam se kako neko može meni zabraniti moje ustavno pravo na rad. Moji roditelji su crnčili 20 i nešto godina za ovo, da njihova djeca imaju hljeb. Sad mi to oduzimaju – ljuti se. Čula je da neki rade na crno, znali su staviti velike šatore u dvorište pa slaviti, ali se ona u takve stvari ne upušta.

Ima li planove o tome kako dalje?

– Nisam pametna što da radim. Ne znam iskreno što da vam kažem. Da pustim objekt da propada, ne mogu. Drugo da sam u najmu, ali ovo. Evo, ne znam… – kaže, donosi Jutarnji list.

 

 

 

Izvor: Dubrovački vjesnik