U Tuzli se juče dogodila mala revolucija … ili je možda juče u Tuzli tek počela revolucija širih razmjera. Epilog je više desetina uhapšenih i povrijeđenih. Na ulicama ovog, po mnogo čemu specifičnog, grada juče se odvijao pravi rat. Sa jedne strane radnici, penzioneri i nezaposleni – sa druge policija. Počelo je rano ujutro, a oko podneva pripadnici MUP-a su počeli silom gasiti demonstracije. Demonstranti su provalili u zgradu kantonalne Vlade, a Tuzlom se širio smrad zapaljenih guma. Letjelo je kamenje, sijevali su pendreci. Na zgradi kantonalne Vlade prsnula su prozorska stakla, a premijer je bukvalno pobjegao iz zgrade na sporedni izlaz. Bunili su se obespravljeni radnici uništenih preduzeća, penzioneri, nezaposleni… Uhapšeni predsjednik sindikata radnika ”Polihema” Sakib Kopić tvrdi da su specijalci dobili naređenje da „pometu radnike i građane“. Mediji javljaju da je povrijeđeno jedno dijete koje se vraćalo iz škole, a pretučen je i jedan od organizatora protesta. Pošto je protest izmakao kontroli, a policija nije imala sluha za postizanjem kompromisa hapšeni su demonstranti i zbog sjedenja na cesti.
Još uvijek nije došlo proljeće, a mnogi su najavljivali da će se upravo buđenjem ovog godišnjeg doba Bosnu i Hercegovinu zahvatiti talas nezadovoljstva obespravljenih i na ivicu bjede satjeranih radnika, penzionera i nezaposlenih. Kao portal koji se primarno bavi temama iz Hercegovine, pitamo se šta bi se desilo kada bi se u Trebinju po uzoru na Tuzlu, ne daj Bože, na protestu našli radnici svih onih preduzeća koja su uništena u proteklom periodu: Neimarstva, Metalca, Novoteksa, Autoprevoza i drugih. Bila bi to, “da zlo ne čuje” armija od više hiljada do bjede dotjeranih ljudi, koji istovremeno nebi mogli stati ni na jedan trebinjski trg, i sa kojima bi teško na kraj izašao bilo kakav kordon policije-po uzoru na tuzlanski. Po ovom  scenariju teško da bi ovako brojnu grupu mogla zaustaviti i cijela policija RS, već bi čini nam se pojačanja morao slati i neko od “saveznika”. Ali, ako bi se Trebinjcima pridružilo i više od hiljadu Bilećana, recimo nekadašnjih radnika “Bilećanke”, ta bi “vojska” došla i do Staljingrada, a ne do Banjaluke…
Bosna i Hercegovina i Republika Srpska ključaju, a vladari koji su pretis-lonac stavili na najjaču vatru kao da ne vide da on šišti na sve strane.
Zima broji dane, a proljeće nije toliko daleko.
Ili ćemo ipak čekati jesen ?!
Bojan S. , Hercegovina Promo, februar 2014.