Crna Gora, prekrivena planinama i zelenim prostranstvima, bogata razuzdanim rijekama, vodi vas do obala plavog Jadrana, da sa vama podjeli čari Mediterana.

Ponosni Durmitor u svojim vrhovima skupio je najčistije planinske vode u Crnom jezeru, jezeru izuzetne ljepote i neobičnog života. Predanje kaže da je njegov tvorac Sveti Sava, koji je prolazeći ovim krajevima nepravedno optužen da je nešto ukrao. Sava je zbog toga bio toliko ljut da tlo prekrsti štapom i naredi da voda potopi selo. Mještani su bježali pred bujicom, na dvike strane, pa su tako nastala i dva jezera, Malo i Veliko.

Mnoge je govornike njena ljepota ostavila bez daha, pa možda zato u narodu ne postoji priča u vezi sa njenim postankom. Tara, suza Evrope, rijeka je koja je izrezbarila najdublji kanjon u Evropi, a drugi u svijetu. Onaj ko se odvaži na druženje sa rijekom, dugo će pamtiti rađanje jutra u kanjonu ili noć kada su jedina svjetla uska pruga zvjezdanog neba i rojevi svitaca.

Odsjaj u vodi Skadarskog jezera, već je nešto sasvim drugačije. Prepoznatljivo je po razuđenim obalama, živopisnim rtovima i ostrvima, koji ga čine jedinstvenim na prostoru Evrope. Prolazeći Skadarskim jezerom, naići ćete na brojna mala sela u dubokom zelenilu, uvale, pristane sa čunovima vrijednih ribara. Kod ovih dobrih domaćina možete se osladiti krapom – vrstom ribe koja živi jedino u ovom jezeru.

Nadomak jezera iz bajke, na čijim ostrvima miran život provode monasi u manastirima, šumi Jadransko more. Ada Bojana, ostrvo na delti rijeke Bojane, nalazi se nedaleko od Ulcinja – najjužnijeg crnogorskog grada, koji čuva uspomene na tadašnje ključno uporište gusara ovog dijela Mediterana. U njemu je tamnovao i Servantes, slavni pisac Don Kihota. Ipak, ništa nije tako romantično kao Boka, „Nevjesta Jadrana“.

Pored prirodnih ljepota koje su opjevali brojni pjesnici poput Alekse Šantića, Boka nudi i brojne kulturno-istorijske spomenike, muzejske arhive i najvažnije – ljude vedrog duha koji čine sve da sebe i svoje posjetioce razonode. Tako su osmislili festival mimoze, Dan svetog Tripuna, zaštitnika grada Kotora (koji se proslavlja od 9 vijeka), Kotorski karneval, Bokešku noć, Dane kamelije, Ljetnji karneval, Fašinadu – čarobnog Perasta, u kome se 22.jula slavi pronalaženje slike Gospe na hridi i obilježava početak izgradnje ostrva Gospe od škrpjela. Svake godine, na ovaj dan, Peraštani svojim barkama dovlače kamenje i potapaju ga oko ostrva, kako bi se održalo.

Bogatsvo prirode i klimatskih zona, na tako malom prostoru, oblikovali su i raznovrsnu kuhinju. Za planinsku regiju karakteristična su jela sa mesom, jagnjetina, jaretina, pršut, njeguški sir, suhomesnati proizvodi, dok obala nudi užitak u plodovima iz plavih dubina. Čuvene su mušlje na buzari, kao i raznovrsne pašte od povrća. Autentična pića u Crnoj Gori su lozova rakija, vino, pivo i medovina – piće starih Slovena, koji su i svoje vrhovno božanstvo, Peruna, prikazivali sa rogom iz kog se preliva medovina.

Obiđite jedan đir po Kotoru, sjedite kraj karampane (česme), možda ugledate nekog od kotorskih oriđinala, galiota ili škerca i sa njim proćakulate (porazgovarate o dešavanjima u gradu). Bez oriđinala, inače bogata, prošlost Kotora bila bi siromašna, jer ovi ljudi, dobra srca i plemenite duše, na svakojake izazove, odgovarali su na originalan i uvjek duhovit način.

Crnogorci iz planinske regije, privrženi su tradicionalnim postavkama. U svojoj svakodnevici, rado praktikuju stare, decenijama čuvane i prenošene običaje. Ovdje možemo vidjeti primjere tradicionalne arhitekture, čuti priču o Virdžini, ženi koja je samovoljno ili pod pritiskom porodice, zajednice ili pretnje krvnom osvetom odbacivala svoj ženski identitet i preuzimala mušku društvenu ulogu. Obično, mještani sela još čuvaju primjerak svečane crnogorske nošnje, čijem vezu se možete diviti uz gusle, crnogorski tradicionalni instrument…

Izvor: Politika, P.K. , mart 2014.