Zatvor u Trebinju jedini je u ovom delu Evrope iz koga nikada niko od osuđenika nije pokušao da pobegne! Čak ni oni okoreli kriminalci, iako je objekat bez zaštitne ograde, okružen stambenim zgradama i pruža sve uslove za taj “robijaški poduhvat”.

Nije se to desilo zbog, recimo, silnog obezbjeđenja, koje gotovo da se ne primjećuje dok se prilazi ovoj ustanovi. Jedine “barijere” do zatvora su rampa na ulazu i službenik koji legitimiše one koji namjeravaju da zakucaju na vrata ovog objekta.

Osuđenici radije ostaju u krugu zatvora, ili rade na ekonomiji u Dužima, održavaju vozni park, rade u kotlarnici, pomažu u rekonstrukciji škola, bolnica, domova zdravlja po Trebinju i njegovoj okolini, rade na farmama svinja i koka nosilja. Neki su se izvještili u kulinarstvu, pa prave dobre bureke, peku hljeb… Ima i onih kojima je boravak u zavodu ljepši nego kod kuće!

– Stvorili smo takvu klimu da zatvorenici mogu da rade i bez nadzora – kaže Slaviša Janković, direktor Kazneno-popravnog zavoda Trebinje. – Niko se ne žali, dobro im je, a i vrijeme boravka je maksimalno ispunjeno.

Zatvor je poluzatvorenog tipa, u kome je predviđeno izdržavanje kazne do tri godine, mada ima i onih koji su osuđeni na pet, deset ili 15 godina zbog silovanja ili ubistva.

– Iako se nikada nije desila pobuna, štrajk ili bjekstvo, smatramo da bi podizanjem zaštitne ograde podigli nivo bezbjednosti na viši nivo. A i naše komšije iz okolnih zgrada osjećale bi se sigurnije. Za taj posao očekujemo pomoć Vlade Republike Srpske, koja nam je nedavno pomogla sa više od 150.000 maraka da rekonstruišemo prostorije zavoda i proširimo kapacitete, pa sada pod njegovim krovom ima stotinu mjesta. Zgrada u kojoj se nalazi zatvor potiče iz 19. vijeka, vremena Austrouguraske, a ratnih devedesetih poslužio je kao stjecište prognanih.

Trebinjski zatvor jednom sedmično posjećuje sveštenik, dok otac Nemanja Dražić, duhovnim porukama i savjetima krijepi dušu osuđenika. U planu je da se u istočnom dijelu podigne crkva u kojoj bi se obavljao vjerski život, služila liturgija, osuđenici ispovjedali, pričešćivali, krštavali…

– Uveli smo duhovne razgovore sa svim osuđenim licima kako bi posijali zrno dobra, dok će svaki razgovor o pravoslavnoj vjeri ostati duboko u njihovoj svijesti. Poslednji naš predavač bio je otac Arsenije Jovanović iz Ostroga, koji je svojom pričom oduševio sve sabrane. Mi pokušavamo spasti čoveka u ovim ljudima, pa ako uspijemo makar u jednom slučaju napravili bismo podvig – kaže Janković. – Kada im je otac Nemanja rekao da su oni blagosloveni ljudi, ostali su zatečeni. Objasnio im je da nisu prestali da čine ono zbog čega su ovde, odgovarali bi pred Bogom. Ovako imaju vremena da se pokaju i promijene.

Trenutno u trebinjskom zatvoru samo je jedan osuđenik islamske vjere, dok su ostali pravoslavci. I njemu je omogućeno da se u svojoj vjeri pročišćuje.

Izvor: frontal.rs/Večernje Novosti