Kobi Bin Brajant rođen je 23. augusta 1978. godine u Filadelfiji, država Pensilvanija. Rođen je peteročlanoj obitelji kao najmlađe dijete i jedini sin majke Pamele Koks Brajant i oca Džoa “Dželibin” Brajanta.

Otac mu je bivši košarkaš koji je nastupao za Sikserse, Kliperse, Roketse, dok mu je majka sestra neproslavljenog NBA igrača Džona “Čabi” Koksa. Kobi je dobio ime po poznatoj japanskoj govedini, a srednje ime mu je skraćen očev nadimak.

Odrastajući u košarkaškoj porodici, Kobi je već sa 3 godine počeo da igra košarku, a omiljeni tim su mu bili Lejkersi. Kad je imao 6 godina, s cijelom porodicom se preselio u Italiju gdje mu je otac nastavio igračku karijeru.

U potpuno novom okruženju, Kobi je zavolio fudbal, a naučio je i italijanski jezik. Postao je veliki navijač Milana, a ljeti se vraćao u Ameriku gdje je igrao ljetnu košarkašku ligu. Jedan od uzora mu je bio Majk D’Antoni, koji je jedno vrijeme bio saigrač njegovog oca. Avantura u Italiji je trajala 7 godina – 1991. otac mu je završio karijeru i vratili su se u rodnu Filadelfiju.

Nakon povratka u Ameriku, Kobi je krenuo u srednju školu Louer Merion. U svojoj juniorskoj sezoni bilježio je 31.1 poen, 10.4 skoka i 5.2 asistencije te je proglašen za igrača godine u Pensilvaniji. Donio je svojoj ekipi i naslov državnog prvaka, prvi put nakon 53 godine. Njegove odlične partije nisu ostale nezapažene – Filadelfija Seventisiksersi su ga pozvali na trening. Vidjevši da je izrastao u kvalitetnog košarkaša, Kobe je odbio ponude mnogobrojnih koledža te se odlučio prijaviti za NBA draft.

U dobi od 17 godina, Kobi je prisustvovao draftu. Izabran je kao 13. pik, a pravo na njega su imali Šarlot Hornetsi. Ali u noći drafta dogodio se trejd, po mnogima najbolji trejd ikad. Lejkersi su Hornetsima dali Vlada Divca u zamjenu za Kobi Brajanta.

Lejkersi su to napravili prvenstveno da bi mogli dovesti Šakil O’Nila, a nisu mogli ni zamisliti što će značiti ovaj trejd. Mnogi se i danas pitaju što bi bilo da je Kobi otišao u Hornetse, a to se vrlo lako moglo dogoditi zahvaljujući Divcu. Naime, Vlade je bio u Europi za vrijeme drafta i nije mu se svidjela informacija koju je dobio.

Razmišljao je čak o završetku karijere, jer kako je rekao: “Ja igram košarku iz zabave, a ovo nije zabavno”. Ipak, nakon razgovora sa Džerijem Vestom, Divac se smirio i prihvatio odlazak u Hornetse. 7 dana kasnije Lejkersi su potpisali Šakil O’Nila.

U svojoj prvoj sezoni Kobi je uglavnom ulazio sa klupe. Postao je tada najmlađi igrač koji je nastupio u NBA-u (18g 72d), a kasnije i najmlađi starter (18g 158d). Kako je sezona odmicala, dobijao je više prilika te je završio na prosjeku od 15.5 minuta i 7.6 poena po meču. Učestvovao je na Ol Star vikendu i osvojio natjecanje u zakucavanju, postavši tako najmlađi pobjednik tog takmičenja.

Lejkersi su te godine došli do polufinala konferencije. Igrao se 5. meč protiv Jute kada je spletom okolnosti Kobi igrao zadnje minute i trebao biti vođa svoje ekipe. Brajant je ispucao 4 “air balla”, Lejkersi su izgubili u produžetku i u seriji. Nakon meča oglasio se Šak: “Samo Kobi ima petlju šutati u takvim trenutcima”. Trebalo je to malo smiriti Kobija nakon prvog neuspjelog pokušaja da odvede svoju momčad do pobjede.

U drugoj sezoni Kobi je udvostručio svoje brojke, prvi put postao član Ol Star ekipe te bio drugi u izboru najboljeg 6. igrača sezone.

Sezona 1998-99 donijela je Kobiju novi ugovor – 70 miliona dolara za 6 sezona. Te je godine bio starter u svih 50 mečeva (skraćena sezona zbog lokauta) i bilježio 19.9 ppena po meču. Godine 1999-a i 2000-a bile su prekretnice u životu Kobija Brajanta. Fil Džekson je postao trener Lejkersa, Kobi je upoznao 17-godišnju Vanesu Lejn s kojom se vjerio 6 mjeseci kasnije i postao je prvak NBA lige!

Kobi je bio među boljim bekovima lige, član druge najbolje petorke, član Ol Star ekipe i član najbolje defanzivne petorke. On i Šak su odveli Lejkerse do 67 pobjeda, a Kobi je postao vrhunski “clutch” igrač. Početkom te sezone, prije meča između Lejkersa i Bulsa, Fil Džekson je dogovorio Kobiju sastanak sa Majkl Džordanom zbog njegove opsesije da mu “ukrade” epitet najboljeg ikad.

Trebalo je to umiriti Kobijevo ponašanje, no prve riječi nakon rukovanja s Džordanom bile su mu: “Znaš da bih te razbio 1 na 1”.

Godine su prolazile, a Kobi je postajao sve bolji. Broj poena po meču je dosegao 28.5, ali Lejkersi su ostvarili “samo” 56 pobjeda. Počele su kružiti priče o neslaganju Kobija i Šaka, ali 15-1 omjer u plej-ofu te godine je bio najbolji mogući odgovor. Lejkersi su osvojili drugu uzastopnu titulu, a Kobi je ponovio prošlogodišnja priznanja (Ol Star, prva defanzivna i druga najbolja petorka).

Sezona je 2001.-02, a Kobi i dalje na istom nivou – 25.2 poena, 5.5 skokova, 5.5 asistencija, 46.9% šut iz igre. Prebačen je u prvu petorku lige, ostao na istom obrambenom nivou, a nastup na Ol Staru je krunisao nagradom za MVP-a. Šećer na kraju bio je treći uzastopni naslov s Lejkersima i tako je postao najmlađi igrač sa 3 NBA titule.

Uslijedile su godine bez naslova, mada je Kobi dodatno poboljšao svoje brojke. Početkom 2003. godine u meču protiv Supersoniksa zabio je rekordnih 12 trica i upisao 9 uzastopnih 40+ mečeva. Ponovo je bio član najboljih petorka, ali Lejkersi su zaustavljeni u polufinalu konferencije od Sparsa. Na ljeto 2003. Kobi je optužen za silovanje i to je potreslo njegov privatni i profesionalni život.

Popularnost mu je pala, MekDonald’s i Nutela su mu prekinuli sponzorstvo, a propustio je nekoliko mečeva zbog suđenja. Uprkos svemu, njegova žena Vanesa je ostala uz njega, a imali su i šestomjesečnu kćer Nataliju. Uspostavio je tada i odnos sa svojim roditeljima koji su bili protiv njegovog braka iz više razloga: bili su premladi, ona nije bila afroamerikanka i nisu potpisali predbračni ugovor. Kobi je proglašen nevinim!

Isto ljeto, u klub su stigli Karl Malon i Geri Pejton, dva Ol Stara koji su sa Kobijem i Šakom trebali donijeti Lejkersima novu titulu. Ipak poraženi su u finalu od Detroit Pistonsa. Na kraju te sezone Fil Džekson je napustio klupu, O’Nil je trejdovan u Majami, a Kobi je odbio ponudu Klipersa i potpisao sedmogodišnji ugovor s Lejkersima.

Sljedeće sezone, 2004-05, Kobi je bio drugi strijelac lige (27.6 poena), ali Lejkersi se sa skorom 34-48 nisu plasirali u plej-of, prvi put nakon 10 sezona. Kobi je još uvijek osjećao pritisak javnosti zbog prošlogodišnje afere, a izlazile su priče o njegovom neslaganju sa Šakom i trenerom Džeksonom. Nešto je trebalo promijeniti i nastaviti graditi ekipu oko Kobija, a uprava Lejkersa je to znala.

2005. godine na klupu se vraća Fil Džekson i to je bila sezona u kojoj je Brajant počeo obarati rekorde. U meču protiv Dalasa zabio je 62 poena za tri četvrtine, rezultat na početku zadnje dionice bio je Kobi 62 – Maveriks 61. Početkom sljedeće godine Kobi je u meču protiv Toronta ubacio 81 poen, što je drugi najbolji učinak ikad, nakon 100 poena Vilta Čemberlena.

Završio je sezonu sa prosjekom od 35.4 poena po meču, ali je bio tek 4. u poretku za MVP-a. Lejkersi su ispali u prvoj rundi plej-ofa od Sansa, uprkos vodstvu 3-1, a Kobi je zabijao 28 poena po meču u toj seriji.

Došla je sezona “mahanja laktova”. Kobi je triput na sličan način udarao protivnika laktom, dva puta je bio suspendiran. Uprkos tim slučajnostima, Kobi je 9. put postao Ol Star, a drugi put MVP tog meča. Kobi je promijenio broj na dresu sa 8 na 24, ali u plej-ofu se ništa nije promijenilo – poraz od Sansa u prvoj rundi. U sezoni 2007-08 Kobi je imao povredu malog prsta, ali to ga nije spriječilo da odigra 82 meča. Ekipa se pridružio Pau Gasol i Lejkersi su ostvarili omjer 57-25. Prvi i jedini put Kobi je proglašen za MVP-a lige! “Potpuno zasluženo”, govorili su jedni. “Trebao je dobiti i prije”, govorili su drugi. Lejkersi su stigli do velikog finala, ali bolji su bili Seltiksi 6 mečeva.

2009. godine Lejkersi ponovo osvajaju titulu – četvrtu u Kobijevoj eri. U finalu su svladali Orlando Medžik, a Kobi je proglašen za MVP-a finala (32.4 poena, 7.4 asistencije, 5.6 skokova, 1. 4 ukradene lopte i 1.4 blokade). Tada 31-godišnji Kobi je ponovo imao ekipu za velike stvari, ekipu koju je on predvodio. Sljedeće sezone je riješio 6 mečeva u zadnjim sekundama, što je samo potvrđivalo njegov mentalitet i osjećaj odgovornosti. No, počele su se javljati povrede koljena i prsta te je propustio neke mečeve. Lejkersi su se plasirali u finale i imali priliku revanširati se Seltiksima za poraz od prije dvije godine. Uspjeli su, preokrenuli su -13 u 7. meču, a najzaslužniji je bio Kobi koji je zabio 10 od svoja 23 poena u zadnjoj četvrtini. Postao je tako MVP finala drugu godinu za redom.

Ostao je još samo jedan korak – osvojiti 6. titulu te se tako izjednačiti s Majkl Džordanom. No, nije sve išlo prema planu. Kobi je nastavljao popravljati statistiku, probijao granice od 20 i 30 hiljada poena u karijeri, ali česte povrede, kako njegove, tako i njegovih saigrača, su uzeli svoj danak. U sezoni 2012-13 u klub su stigli Dvajt Hauard i Stiv Neš, a ubrzo je i momčad preuzeo Majk D’Antoni.

Međutim, Neš na zalasku karijere, Hauard koji gubi korak za najboljim danima i Kobi izmoren od povreda nisu uspijevali otići do kraja. Približavao se trunutak kojeg se pribojavao svaki navijač Lejkersa, trenutak koji je užasavao svakog ljubitelja košarke, trenutak zbog kojeg je gutao knedlu svaki zaljubljenik u sport – odlazak Crne Mambe.

Došao je taj dan – 29. novembra 2015. godine. Kobi je najavio odlazak, a učinio je to pjesmom za svoju najveću ljubav. Pismo pod nazivom “Dear Basketball” je obišao svijet, a završio ga je riječima: “I oboje znamo, bez obzira što ću učiniti, da ću uvijek biti taj klinac sa smotanim čarapama. Koš za smeće u uglu. 5 sekundi na satu. Lopta u mojim rukama. 5…4…3…2…1 Uvijek ću te voljeti”.

Kobe je plakao, svijet je plakao – još jedna legenda odlazi sa košarkaškog parketa. U zadnjoj sezoni je igrao uglavnom gostujuće mečeve, u želji da se oprosti sa svim navijačima. Izabran je za Ol Star meč, 18. put u karijeri. Igrači su mu željeli dati “one man show” kako bi osvojio titulu MVP-a, ali on je odbio. Posljednji meč je odigrao 13. aprila 2016. godine protiv Juta Džeza. Zabio je 60 poena, donio svojim Lejkersima pobjedu i otišao kao najbolji strijelac Lejkersa u istoriji.

I svi znamo, bez obzira gdje si, da ćemo te uvijek pamtiti u žutom dresu. Prepun Stejpls Centar. 5 sekundi na semaforu. Lopta u tvojim rukama. 5…4…3…2…1 Uvijek ćemo te voljeti Kobi!

 

 

Izvor: Sve o NBA