Prenosimo vam jednu priču koja budi sjećanja kako je nekada prolazio jedan običan pazarni dan u Gacku.
„A mi smo jedno malo društvo, pošto smo prosli kroz Gatacko polje i Avtovac, zastali u kafani u Gacku da se odmorimo, kafu popijemo i razgovara-mo. Kafana je puna, jer je bio pazarni dan.
Gledam one koji sjede iza nas, a to sve nekakvi krsni, visoki, kostunjavi i zdravi ljudi. Nekakva vesela, od sunca preplanula momcadija sa sela. Zena je u kafani malo, one su tamo na pijaci, a za njih su ovdje njihovi ljudi: potezu rakiju, ne pricaju bucno i imaju nesto dostojanstveno u drzanju. Neki su mozda i pazarili to sto su htjeli, pa sad piju – kum sa kumom, prijatelj sa prijateljem, ili nisu ni dosli ovdje zbog pazara, nego su tek onako – sasli u Gacko.
Mi za svojim stolom razgovaramo o svemu – o tome kako Nevesinjci imaju bolje konje od Gacana, ali kako i Gacani imaju dobre konje, samo sto nemaju – kao Nevesinjci i konjske trke, koje se u Nevesinju odrzavaju svake godine i na koje sa svojim konjima idu i Gacani. Lijepo je to kad se o konjima razgovara, o trkama, o necemu viteskom, sto je u ovom kraju staro koliko i samo Gacko i njegova sela.
Svasta sam cuo tu za stolom pitajuci sta je ovo Gacko i kako je nastalo Gatacko polje, i cuo ovakve odgovore:Tu gdje je danas to ravno polje, nekad davno bilo je jezero. Uzeo sam to za mogucno, jer jasno je da je tu – u vremenima davnim i pradavnim, bilo svakako lednicko jezero. Ali ovi ljudi kazu da je tu bilo jezero i onda kad su u ove krajeve Turci dosli, pa se nasla neka dobra zena – koja je imala i dobre pare, i platila da se vode razvedu i jezero isusi. Tako je , po toj prici, koja je svakako nevjerovatna i nastalo danasnje Gatacko polje. No bilo sa tim kako bilo: price su za to da se pricaju, tek ovdje su danas prelijepi pasnjaci i na njima , kazu, u Evropi najbolje govece.Ta goveda – kako se to cini i svuda cuvaju cobani. Ali ovdje ima nesto i drugo: Gacani cobane uzimaju iz Bosne, a svoju djecu daju u skolu. Kazu da to cine iz razloga sto u Bosni ima mnogo zena i mnogo djece.Nek je i tako, ako je tako – nek se samo ne prekine razgovor. A on je ovdje ugodan – miran i sirok kao ovo njihovo Gatacko polje, sad puno cvijeca. Slusam ljude i osjecam miris; on dolazi i iz rijeci – kad su ljudske, kao ove ovdje. I nikad im kraja! Kao ni nasem sjedniku za stolom, na ovaj dan pazarni,ovdje u Gacku, u proljece…“
Izvor: Gatački vremeplov