Kao mlađa sam odrastala sa ovakvim savjetima. Čuvamo novac za crne dane, naljepša garderoba za specijalne prilike, koje uglavnom nikad i ne dođu. Sjećate se bombonjera, raznih kutija slakiša, koji se nisu dirali, već su se čuvali kad „neko dođe“ ili kad se u goste pođe, „obraz da otvore“ 😊

Ništa loše? Međutim, obratimo pažnju na dvije stvari:⠀

▪️ Strah – kao motiv, da se neće imati, da se nećemo snaći kad bude trebalo⠀
▪️ Odlaganje života – neću danas obući najljepšu haljinu iako mi se nosi, čekaću posebnu priliku⠀

Naravno, haljina je samo metafora za sve ono što odlažemo, za specijalne prilike, za bolja vremena, za teža vremena… Uglavnom za neko tamo sjutra. A šta je sa danas?⠀

▪️ Danas smo u kući, sve je odloženo, svega imamo, gomilali smo, čuvali, a sad nemamo gdje sa svim tim, niti nam sad sve to previše znači.⠀

▪️ Danas živimo dan za dan. Nema planova, specijalnih prilika. Moramo da pustimo i onaj osjećaj kontrole, da predvidimo, isplaniramo, izbjegnemo..⠀

▪️ Danas shvatamo da nas mnogo više ispunjava i čini srećnim ono što smo proživjeli, iskustva koja smo stekli, ono što je u nama, a ne oko nas.⠀

▪️ Danas živimo u nečem što nismo mogli ni da zamislimo, svi naši scenariji inspirisani raznim strahovima, ovo nisu mogli predvidjeti. Živimo i dobro nam je, neki kažu da im je ovo čak i sjajno vrijeme.⠀

I tako to često bude…⠀

Kad se sučimo sa strahom, on prestaje biti tako strašan.⠀

Isto je i sa kontrolom, kad je pustimo, bude baš onako kako treba.⠀

Aktiviraju se sve naše sposobnosti, znane i neznane i mi pronađemo najbolja rješenja.⠀

Sve ono što smo zamišljali, crne dane, sve one specijalne prilike, najvjerovatnije nikad neće ni doći, a mi ćemo zbog njih izgubiti jedino što imamo, a to je sadašnji trenutak.⠀

Danas možda i shvatimo da je cijeli život ta specijalna prilika.⠀



Piše: Danka Ćetković, NLP Network Podgorica

HP, april 2020.