Monasi manastira Tvrdoš počeli su, na površini od deset dunuma, sadnju novog manastirskog maslinjaka koji će uz postojeći upotpuniti ovaj dio poljoprivredne proizvodnje koju manastir Tvrdoš i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska razvijaju iz godine u godinu.

Maslinjak, vinogradi, proizvodnja vina, meda, sira, radionice, narodna kuhinja – sve je to razvijeno u okviru ove eparhije protekle dvije decenije. Najzaslužniji za to su, kažu Hercegovci, vladike Atanasije i Grigorije, a njihov rad nastavio je vladika Dimitrije.

Eparhija zahumsko hercegovačka i primorska često je u žiži javnosti. Sveštenstvo i monaštvo na malo drugačiji način, u odnosu na neke druge eparhije, funkcioniše i živi. Zbog toga su nekada i na meti kritika, više onih kuloarskih nego otvorenih, mada ima i takvih.

Dolaskom vladike Atanasija na ove prostore, početkom devedesetih godina, počela je intenzivna obnova duhovnog života kroz približavanje naroda vjeri, a posebno kroz obnavljanje stradalnih ili devastiranih manastira na prostoru Eparhije. I tu je vladika Atanasije ostavio neizbrisiv pečat u jednom izuzetno teškom vremenu. Nakon što je umirovljen vladika Atanasije, na tron Eparhije 1999. godine, došao je vladika Grigorije. Zajedno sa vladikom Atanasijem nastavlja rad na duhovnom oživljavanju ovog kraja, ali i na intenzivnom oživljavanju ekonomije.

Jeromonah Porfirije kaže da se manastir Tvrdoš u posljednjih 15 godina razvijao u svakom pogledu.

– Sve je to zahvaljujući vladiki Grigoriju, a kasnije i našem igumanu koji je radio uz njegov blagoslov. Ekonomija se širi, ali ona nije glavna. U manastiru je to sastavni dio našeg monaškog i duhovnog života, ali nije osnovni – kaže jeromonah Porfirije.

Plodno tlo kamenite Hercegovine iskorišteno je da se na manastirskim prostorima počne proizvoditi ono što u ovom dijelu može da uspije. Najviše se na tom polju uradilo u sklopu manastira Tvrdoš, ali i drugi manastiri nastavili su i unaprijedili proizvodnju kojom su se bavili. Da se rad isplatio, dokaz je i čuveno Tvrdoško vino koje se danas može naći na svjetskim policama i koje je dobitnik brojnih priznanja.

Foto: RTRS

Foto: RTRS

– Zapisano je da je manastir još u 16. vijeku proizvodio vino. Dakle, već tada bazirali su se na uzgoju vinove loze i proizvodnji vina, koje je kasnije postalo brend. Naša želja nije da manastir bude prepoznatljiv po vinu, nego vino po manastiru. Od 2000. počeo je intenzivniji uzgoj vinove loze i 2002. godine, zahvaljujući dobrim ljudima – prijateljima manastira, te vladike Grigorija i oca Save, kupljeni su vinogradi i Popovom Polju, kako ne bi postali zemljište i teritorija drugih naroda – priča jeromonah Porfirije.

Od pionirskih koraka stiglo se do vinarije u kojoj se proizvode vina koja se na brojnim sajmovima u regionu, Evropi, ali i svijetu nalaze uz čuvena svjetska vina. Napornim radom, zalaganjem i entuzijazmom, ostvaren je veliki uspjeh koji predstavlja višestruku satisfakciju i korist. Iskorak je učinjen i sa maslinjakom. Planirano je da se od trenutne, samo za potrebe Eparhije, krene u veću proizvodnju ulja koje bi, možda, imalo putanju kao i vino i nekada postalo brend.

Foto: RTRS

Foto: RTRS

– Maslina je biblijsko drvo. Ona je ovdje sađena i u 17. vijeku. Imamo stablo staro 230 godina. Inicijativa je potekla od vladike Atanasija koji je prije petnaestak godina donio prve masline iz Grčke. Slijedeći njegov primjer, svake godine sadilo se desetak stabala, a sada i po pedesetak. Sada imamo oko 700 stabala i još one u Petropavlovom manastiru. Namjeravamo da započnemo širu proizvodnju, a prodavali bismo ulje i u manastirskoj prodavnici – navodi jeromonah Porfirije.

Monah Teofil kaže da je manastir Tvrdoš svojim primjerom podstakao i ostale manastire da krenu na put ekonomske samooodrživosti.

– U Petropavlovom manastiru u Petrovom polju isto se bave uzgojem vinove loze. Manastir Duži se bavi stočarstvom i proizvodnjom sira. Što se tiče ostalih manastira, svi nekako uspijevaju da žive nezavisno i da sami zarađuju svoj hljeb. Svako od nas ima svoje poslušanje i u svom duhovnom životu doprinosi monaškom životu – kaže monah Teofil.

Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska svojim načinom funkcionisanja može biti primjer drugima.

– Crkva u Hercegovini dala je primjer ustrojstva doma, što svaki domaćin u Hercegovini zna – ističe monah Teofil.

I osim što su našli način da obezbijede ekonomsku nezavisnost, u Eparhiji su osmislili rad tako što su pomogli i narodu ovog kraja. Zapošljavaju radnike, koji od tih plata obezbjeđuju egzistenciju svojim porodicama. Jedan od njih je Radivoje Milić, koji već pet godina radi u manastiru Tvrdoš.

– Mi smo kao velika porodica. Oni imaju potrebu za tom radnom snagom, a mi imamo priliku da zaradimo novac, tako da je ovo zdrava sredina u kojoj se lijepo osjećam. Moje zaduženje, zajedno sa još jednim kolegom, odnosi se na prijem poklonika i turista koji posjećuju manastir – navodi Milić.

Foto: RTRS

Foto: RTRS

Jeromonah Porfirije kaže da je u manastiru trenutno zaposleno 30 ljudi. U sezoni kada je berba grožđa ili maslina, angažovano je i do 300 sezonskih radnika iz Hercegovine. Eparhija ima i svoje pčelinjake, a nadaleko je prepoznatljiv i njihov med. Osim ovog dijela ,pokrenuta je i ideja o narodnoj kuhinji, koja već dugi niz godina funkcioniše u Eparhijskom domu u Trebinju. U proteklih nešto više od dvije godine, rad kuhinje finansijski je podržala i gradska vlast.

– Ideju je pokrenuo vladika Grigorije s namjerom da pružimo pomoć socijalno ugroženim kategorijama na području Trebinja. U kuhinji se dnevno pravi od 120 do 130 obroka – ističe jeromonah Porfirije.

Gotovo godinu dana, korisnik narodne kuhinje u Trebinju je i Bosiljka Ćurić koja je izbjegla iz Dubrovnika. Život bi joj, priča, bio mnogo teži i komplikovaniji bez ove kuhinje i podrške Eparhije.

U Eparhiji su, kažu, samo iskoristili ono što je Bog Hercegovini dao – nebo, vazduh i vodu i tako uspjeli da postignu sve ovo do sada. Stekli su finansijsku stabilnost, ali i ono najvažnije – uspijevaju da pomognu narodu ovog kraja. Svi zajedno, uz duhovni život, u službi su obezbjeđivanja boljih uslova za život.

Vladika Atanasije i Grigorije svojim bitisanjem na tronu Eparhije duboko su utisnuli pečat u istoriju ove svete zemlje. Njihov nasljednik vladika Dimitrije sigurnim korakom ide njihovim stopama. Kritičara je uvijek bilo i biće, pa tako i „oštrih“ riječi, često neprimjerinih, koje nisu mimoišle ni ovu eparhiju.

Izvor: RTRS