S kraja na kraj Hercegovine, mnogo je neobičnih mjesta, lijepih pejzaža, prirodnih ljepota koje oduševljavaju i inspirišu. Ovo je priča o polju kod Ljubinja, čiji neobičan izgled privlači poglede, ali i objektive fotoaparata.

Malo je putnika koji prolaze putem od Ljubinja ka Stocu ili Mostaru, da ne skrenu pogled na ovaj komad ljubinjskog polja. Svojom simetrijom, gdje su njive pravilno i skladno ocrtane, i spektrom boja, koje se mijenjaju zavisno od kultura koje su zasijane, i godišnjeg doba, odudara od okolnog pejzaža.

Ovaj komad polja nije veliki, ali je značajan za ljubinjske težake, koji nikada nisu ostavljali neobrađen nijedan kvadrat zemlje, zovu ga Konacpolje koje izgledom podsjeća na ručno tkani ćilim.

Lijepo je i sada, na pragu zime, a u punoj ljepoti zablista u proljeće i ljeto kada nabujaju usjevi i procvjetaju voćnjaci. Kažu, ovdje sve dobro rađa, a vrijedni Ljubinjci malo koji kvadrat zemlje ostavljaju neobrađen.

Zanimljivo je da između njiva u Konacpolju nema naznačenih međa – ili “mrginja”, kako ih Hercegovci zovu. Granice izmeću njiva su neznatne, gotovo se pretapaju jedna u drugu. Postoji anegdota da su neke njive jednostavno znale nestati.

Dešavalo se, naime, da neki poljoprivredni zanesenjaci pri oranju pomalo zađu u tuđu njivu. I tako, brazda po brazda, s obje strane pomalo – njiva u sredini nestane.

Kako god bilo, Konacpolje ostaje jedan od najljepših i fotografima najprivlačnijih motiva u okolini Ljubinja.

 

 

 

Izvor: RTRS