Iako jug Republike Srpske ima dobre prirodne uslove, plastenička proizvodnja povrća je ograničena. Koji su razlozi za to.

 

 

Razloga za to je više, a osnovni su, čini se, relativno visoka početna ulaganja. Nedovoljno je i nepoznanica o prednostima proizvodnje povrća u plastenicima, ograničeno tržište i cijene, na koje utiče ponuda povrća iz okruženja.
Za sada, plastenici se podižu na okućnicama, i kao dodatni izvor prihoda. Braća Nedjeljko i Željko Mirdinja podigli su plastenik prije sedam godina.
Bez dovoljno iskustva za uzgoj ranog povrća, u investiciju od dvanaest hiljada maraka, ušli su sa dosta neizvjesnosti.
Poslije dvije godine, od prodaje povrća vratili su uloženi novac. U zimskom uzgoju, kažu, uzgajali su različito povrće i tražili mjesto na tržištu. „Svaka proizvodnja je isplativa, samo je pitanje koliko je čovjek spreman da ulaže i radi“, kaže Nedeljko Mirdinja.

 

Prije petnaestak dana, iz šesto metara zatvorenog prostora, trgovinama su isporučili prve količine zimske salate. Očekuju rod od oko tri i po tone.

Nebojša Milišić ove zime odustao je od zimske proizvodnje. Sadnju ranog paradajza počeće za dvadesetak dana.
„Radio sam salatu prošle godine i nije bilo zarade, trebinjska pijaca prepuna robe sa strane, ne možemo da konkurišemo“, naveo je Nebojša Milišić.
Plastenička proizvodnja zimskog povrća, zbog uslova tržišta, biće ograničena, i samo kao dodatni izvor prihoda. „Ovo je dopunski posao, brat i ja imamo stalne poslove, a bi li se moglo živjeti, pa bi vjerovatno ako bi se posvetio više tome“, naveo je Nedeljko Mirdinja.
“ Po meni, malo je tržište, to je osnovni problem, niko neće da pokrene da se ovdje otvori pijaca kao u Čapljini“, rekao je Dušan Bojbaša. Dio poljoprivrednika ušao je u proizvodnju rasada za tržište, za proljećnu sadnju na otvorenom.
Tvrde da to traži više posla i vremena od proizvodnje konzumnog povrća, a da zaradu traže u razlici prodatih količina.

Izvor: RTRS, Foto: screenshot