U našu redakciju stiglo je saopštenje za javnost udruženja djece poginulih boraca ,,Nasljeđe“.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Saopštenje za javnost

,,Evo se navršilo 23 godine od smrti našeg mladog junaka Aleksandra Masleše.

Služen je pomen na spomeniku podignutom njemu u čast, ispred stadiona malih sportova koji nosi njegovo ime. On je svoje ime upisao u vječnost žrtvujući život za svoj narod, rodnu grudu, slobodu. On i svi naši junaci koji dadoše nesebično svoje živote.

 

A KAKO SMO IM SE MI ODUŽILI, DANAS I SVE DANE PRIJE? ZABORAVOM I NIKAKO DRUGAČIJE.

 

S toga ponavljamo naš poziv i ponavljaćemo ga dok smo živi.

 

Poziv na sjećanje …

Nakon dva velika rata, dođe doba novog stradanja. Za razliku od onog prethodnog, narod bi jednistven. Stade i staro i mlado, jedno uz drugo i izbori se za slobodu, za budućnost, za otadžbinu Srpsku. Borba bi krvava, zemlja izrovana bitkama, a srca tragedijama. Opet nas je sloboda koštala, kao i mnogo puta prije, ali žalilo se nije. Bar tada i veoma kratko poslije…

Bitke su stvorile heroje, žive i mrtve i pomislio bi neko, ovaj put ćemo drugačije. Odaćemo im počast kakvu zaslužuju. Učićemo djecu istini, jer ovaj put je ne moramo ni od koga kriti. Da rastu i znaju, da poštuju svoje nasljeđe i prenose ga dalje. Učićemo i govoriti, al ne da bi se mrzilo, već da nam se ne bi ponovilo. Čuvaćemo, gradićemo i činiti je boljom, najboljom, otadžbinu jedinu.

Al klice starog korovnog zaborava, opet isklijaše. Glave se pognuše i narod zaboravi. Svoju borbu, heroje, junake, istinu i sve za što su se borili. Zaboraviše djecu svoju učiti, nasljeđe čuvati. U tom zaboravu se podjeliše i jedni na druge okrenuše. Od svoje otadžbine pustoš napraviše i dok je venula nijemo posmatraše.

Mi, djeca onih koji poginuše, za otadžbinu i budućnost svih nas, ne smijemo i nećemo zaboraviti. Uvijek glasno ćemo zboriti i našu djecu učiti. Ko su im bili đedovi, za šta su se borili i poginuli. Ko su im bili saborci i kako je narod bio kao jedan dok se stvarala Srpska. Gradićemo je svojim djelima i učiniti da bude najbolja. Učićemo ih da je i oni grade, da čuvaju krvlju stečen mir, da ne mrze,već da vole, al nikad da ne zaborave.

Pozivamo sve kojima je Srpska u srcu, da se sjetite, da ne zaboravite i svoju djecu istini da učite. Zaborav neće donijeti dobro nikome. Donijeće samo zlo i podjele. Budemo li zaboravili svoju istoriju i junake, zaboravićemo sami sebe…

 

 

Sjećanje na one uzrastom male, al srcem divove…

Sjećanje na junake …

Neka im je vječna slava…

ALEKSANDAR MASLEŠA (1976-1995)

RADOMIR ĆURTOVIĆ (1976-1994)

JOVO BAŠIĆ (1976-1994)

SPOMENKO GOSTIĆ (1978-1993)

IGOR KISIĆ (1980-1994)

…i svim poginulim borcima Voojske i MUP-a Republike Srpske.“

 

UDPB Nasljeđe