Dvadesetčetvorogodišnja Suzana Šukić iz Trebinja od rođenja boluje od bulozne epidermolize u narodu poznatija kao leptirova bolest. Dijete je poginulog borca, od prošle godine nema ni majke, a nema ni svoj krov nad glavom.

 

Suzana Šukić sada živi kod tetke, majčine sestre. Ranije su ona i majka stanovale kod majčinih roditelja koji više nisu među živima. Nakon smrti majke koja je bila zaposlena u HE Trebišnjici, zahvaljujući, kaže, rukovodstvu ovog preduzeća dobila je posao. Da nema tetku ko zna gdje bi stanovala. Suzani je zbog vrste bolesti potrebna posebna njega, ishrana i higijena.

Sedam dana prije prvog rođendana Suzane Šukić, 18. jula 1992. godine, poginuo je otac Draženko koji je tada imao tek 27 godina. Suzana i njena majka Slavica nastavile su život kod Slavičinih roditelja. Baka i djed su u međuvremenu umrli, a prošle godine iznenada je umrla i Suzanina majka. Brigu o njoj, kao i krov nad glavom, pružila joj je tetka. Iako su, kaže Suzana, konkurisale nekoliko puta za stan, uvijek je postojao neki razlog zbog koga su odbijene. Nema oca ni majku, pa makar, kaže, može imati stambenu sigurnost.

U Odjeljenju boračko invalidske zaštite Grada Trebinja kažu da su Suzana i njena majka ostale bez stana zbog nekih tehničkih problema. Navodno, prošli su rokovi za konkurisanje za rješavanje stambenog pitanja.

Rajko Ćapin, načelnik tog odjeljenja, smatra da je to bila velika greška, te da se ne može ponašati kruto u slučajevima kao što je ovaj. Ističe, da je neophodno da se za Suzanu nađe trajno rješenje i da ona bude stambeno zbrinuta.

I Suzana pita kako ona, kao dijete poginulog borca koji je dao život za Srpsku, ne može da ostvari osnovno pravo – da ima krov nad glavom.

Ova hrabra djevojka se sve ove godine nosi sa bolešću. Uspjela je i da završi ekonomski fakultet. Danas joj plata, uz tetkinu pomoć, omogućava da obezbijedi osnovne životne potrebe, prije svega, adekvatnu ishranu i njegu koju zahtijeva njena bolest.

Izvor: RTRS