Za neke ljude se vjeruje da su rođeni pod srećnom zvijezdom, dok oni drugi, pak, moraju uložiti dosta truda u ostvarenje svojih snova. Mladi Trebinjac Marko Mihojević ponosno nosi kapitensku traku jednog od najboljih fudbalskih klubova u BiH, Fudbalskog kluba Sarajevo. Predvodnik “bordo tima” postao je, kako kaže, zahvaljujući gorućoj želji za napretkom, koja ga je motivisala da se trudi i vrijedno radi. Ovaj mladić nema poroke, vodi zdrav život, a skrivenim talentima ne želi da se hvali. Vjeruje u ono: ,,Preko trnja do zvijezda.’’

 

Jako rano si napustio roditeljski dom. Kako izgleda život jednog sedamnaestogodišnjeg momka, koji se obreo daleko od kuće? Da li ti je bilo teško?

Jeste, na početku mi je bilo jako teško. Teško mi je pala odvojenost od roditelja, brata, drugova. Iz Trebinja, koje je mali grad gdje se maltene svi međusobno poznaju, otišao sam u Sarajevo, u kome nisam poznavao nikoga. Mnogo veći grad, nove navike, novo okruženje – osjećao sam se kao da počinjem život ispočetka. U rodnom gradu si, ipak, ,”svoj na svome’”, a ja sam otišao u nepoznato. Ali čim sam upoznao par momaka koji su igrali sa mnom, bilo mi je puno lakše.

Kako su izgledali tvoji fudbalski počeci?

Fudbal sam počeo da treniram u FK Leotar još kao dijete, u osnovnoj školi. Treninzi su tada izgledali kao puko trčanje za loptom sa drugarima. Ipak, trudom, voljom i zalaganjem sam ,”dogurao” do prvog tima Fudbalskog kluba Leotar. Ubrzo poslije uslijedio je poziv da pređem u FK Sarajevo i tada sam znao da bi fudbal mogao biti moj životni poziv. U Sarajevu sam prvo igrao u omladinskoj akademiji, gdje sam, od samog starta, zaista dobro prihvaćen i od trenera i od igrača. Poslije šest mjeseci potpisao sam prvi profesionalni ugovor. Prvih pola godine sam igrao za juniore, poslije čega sam priključen prvom timu. Prošao sam pripreme i konačno debitovao za prvi tim.

U protekloj godini si osvojio nagradu “Ismir Pinto”. Šta za tebe, kao sportistu, znači priznanje da si miljenik publike?

Velika je čast dobiti jednu takvu nagradu. “Ismir Pinto” je nagrada koju dodjeljuju upravo navijači FK Sarajevo. Navijači su naš 12. igrač, oni su ti koji nam daju vjetar u leđa, a još kad dobiješ priznanje da imaš podršku sa tribina… To jako puno znači.

Najvažniji trenutak u tvojoj dosadašnjoj karijeri je dobijanje kapitenske trake FK Sarajevo. Kakav je osjećaj biti predvodnik svog tima? 

Svakako da je velika čast predvoditi jedan tako veliki klub. Kapitenska traka mi je uvijek jedan motiv više. Ipak, jedno tako veliko priznanje nosi sa sobom puno odgovornosti. Sve oči su uglavnom uprte u mene, tako da i kad mi se čini da više ne mogu, moram se dati do zadnjeg atoma snage. Kad mi se čini da bi moj tim mogao psihički ili fizički “pasti”, upravo ja moram biti glavna moralna podrška, onaj koji će ih gurati naprijed.

Igraš za mladu reprezentaciju BiH. Sa kakvim se izazovima suočavaš braneći boje reprezentacije? 

Da, igram za mladu reprezentaciju BiH do 21 godine. Ove godine se borimo za plasman na Evropsko prvenstvo u teškoj grupi sa Portugalom, Rumunijom, Švajcarskom, Velsom i Lihtenštajnom. Za sada imamo dobre rezultate, ali imamo još puno utakmica. Daćemo sve od sebe da dođemo do zacrtanog cilja, a to je plasman na Evropsko prvenstvo.

Koliko vodiš računa o zdravom životu?

Za profesionalnog sportistu zdrav način života je nešto što se podrazumijeva, samo tako se može doći do vrhunskih rezultata. U toku sezone se pridržavam svih pravila – nema izlazaka, pratim plan ishrane propisan od strane nutricioniste, a u pauzama između sezona se malo opustim. Nikad to, naravno, ne ide u neku krajnost, ali dam sebi malo oduška.

Kakvi su ti planovi za budućnost? 

Potpisao sam novi ugovor sa FK Sarajevo, koji važi do 2020. godine. Za sada sam tu, maksimalno posvećen obavezama prema klubu, a za dalje ćemo vidjeti kad dođe vrijeme za to.

 

Isidora Dostić / Hercegovina Promo, januar 2018.