Broj usputnih prodavaca na putu Trebinje – Ljubinje, u donjem dijelu Popovog polja, raste iz godine u godinu.

Male tezge sa domaćim proizvodima uz magistralu Ljubinjci postavljaju sve do prevoja Žegulja, na granici sa Federacijom BiH.

Ovoga ljeta putnici koji su iz unutrašnjosti RS preko Mostara i Stoca putovali na more, na petnaestak usputnih tezgi, naročito na ulazu u Ljubinje i u samom gradu, mogli su da kupe različite domaće proizvode. Osim nezaobilaznog meda, duvana, vina i smokava, prodavci nude i domaći krompir, luk, bijeli luk, paradajz, ali i šljive i jabuke.

Prodavci se ne žale, kažu mora se od nečega živjeti, a kupac se uvijek nađe ako je roba dobra.

Blaženka Piljević

– Bilo je ovog ljeta dosta posla. U jeku sezone bilo je i dana kada sam jedva stizala sve da uradim sa dvoje malo dece – počinje priču Blaženka Piljević, koja već šestu godinu uz magistralu prodaje svoje proizvode.

Ne krije zadovoljstvo što ispred kuće može da dopuni kućni budžet onim što je proizvela njena porodica.

– Prodajem krompir, luk, bijeli luk, med, vino, čajeve, džemove, sokove. Tu su i šljive, paradajz i drugo povrće. Ove godine se dobro prodaje med i bijeli luk, koji ima pristupačnu cijenu od osam maraka. Crni luk ide slabo – otkriva Blaženka.

Navodi da je vidljivo da se svake godine povećava broj tezgi na kojima se putnicima namernicima nudi domaća roba. Sa Blaženkine tezge vise i vuneni priglavci, jer kupci, iako preplanuli od sunca, znaju da će zima brzo doći.

Jovo Lečić je prvi put ovog ljeta postavio tezgu.

Jovo Lečić prodaje i rakiju

– Na tezgi su rakija, med, luk, krompir. Cijena luka je do jedne KM, a vreća krompira od šest do osam KM. Ima i mog duvana za pušače koji traže pravi hercegovački žuti list – reklamira Lečić svoje proizvode.

On kaže da je ovog ljeta put Trebinje – Stolac bio prometan, pa se moglo zaraditi.

– Ima svakakvih kupaca. Onih koji samo zaustave auto i kupuju što im se svidi ne pitajući za cijenu, do onih koji se cjenkaju ne bi li jeftinije prošli – objašnjava Jovo.

Kaže da se na njegovoj tezgi može probati i rakija.

– Rakijicom se časti, ona se ne plaća. Pomažu mi malo žena i djeca. Dođu i komšije na rakiju, malo popričamo, razonodimo se, nešto se i zaradi – zaključuje Lečić, naglašavajući da se od penzije od 169 KM ne može živjeti.

Izvor: blic.rs