Stojan Bojić, mladi harmonikaš porijeklom iz Banja Luke, 2017. godinu će pamtiti kao izuzetno uspješnu, budući da je u roku od samo tri mjeseca osvojio tri prve nagrade, od kojih i jedan gran pri, na tri takmičenja u Rusiji. Kako to obično i biva, njegov talenat prepoznat je vrlo rano, već u petom razredu osnovne škole. Nakon Srednje muzičke škole „Vlado Milošević“ u Banja Luci i Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, čekao ga je novi izazov – magistarske studije na Ruskoj muzičkoj akademiji „Gnjesini“ u Moskvi, u klasi Jurija Sidorova. U toku svog akademskog školovanja nastupao je na velikom broju takmičenja kako kod nas, tako i u inostranstvu, i osvojio veliki broj nagrada i priznanja. Uglavnom su to bile prve nagrade. Takmičio se u Srbiji, Italiji, Portugalu, Rusiji, Kini. Ovaj talentovani momak tri puta je bio predstavnik BiH na Svjetskom kupu i Svjetskom trofeju harmonike. Za naš portal, Stojan govori o svom školovanju, priznanjima kao i na koji način neko iz Republike Srpske može izgraditi novi život u dalekoj Moskvi.

Kako si se odvažio da postdiplomske studije nastaviš u Moskvi, tako daleko od tvog zavičaja?

Prvi moj kontakt sa Rusijom bio je u martu 2012. godine kada sam po pozivu rektora Belgorodskog instituta za kulturu i umjetnost nastupio na koncertu povodom obilježavanja Dana harmonike u Rusiji koji se tradicionalno svake godine obilježava u nekoliko gradova Rusije. Ubrzo nakon toga ukazala mi se prilika da po sistemu razmjene studenata provedem jedan semestar upravo na institutu u Belgorodu. Nakon par mjeseci provedenih tamo shvatio sam da je to zemlja u kojoj bih definitivno želio da studiram i usavršavam. Boravak u Belgorodu bio je presudan da nastavim svoje školovanje u Rusiji. Poslije završetka osnovnih studija magistarske studije sam upisao na Ruskoj muzičkoj akademiji „Gnjesini“ u Moskvi. Na akademiji koja je za vrijeme svog postojanja izvela veliki broj stručnjaka i eminentnih profesora iz svijeta harmonike i koja je imala i dan-danas ima jednu od najboljih katedri za harmoniku na svijetu.

Čitaoce „Hercegovine promo“ sigurno zanima kako izgleda život u Moskvi. Kako ti se dopada grad i ima li sličnosti u mentalitetu između njih i nas iz Republike Srpske?

Kada sam prvi put došao u Moskvu moj prvi utisak bio je – sve je preveliko i sve je daleko. Na svu sreću, realtivno sam se brzo navikao. Grad je ogroman, prostran, pun parkova, šetališta. Ljudi su dosta slični nama, žive sličan život i jako vole naš narod, što je sigurno dosta uticalo na to da se ove tri godine koliko živim tamo osjećam prijatno.

Kažu da su umjetnicima nagrade kao djeca – svaka se voli podjednako. Ipak, možeš li izdvojiti omiljeno priznanje u dosadašnjem radu?

Svako takmičenje i svaki muzički događaj u kojem sam učestvovao ima svoju priču i nešto što taj događaj čini posebnim. Samim tim i sve osvojene nagrade su mi na neki način posebno drage i ni jednu ne bih mogao da izdvojim kao posebnu. Ono što moram da naglasim i što mi je posebno drago jeste to da sam za vrijeme školovanja dobio i par priznanja i nagrada za uspjehe na takmičenjima. Par puta sam bio nagrađivan od strane Ministarstva prosvjete i kulture za uspjehe na republičkim takmičenjima. Izdvojio bih i nagradu za najboljeg mladog istraživača prvog ciklusa studija u Republici Srpskoj te nagradu „Zlatni cvijet mladosti“ uručenu povodom obilježavanja dana opštine Laktaši 2015. godine.

Imao si priliku da, zahvaljujući svom talentu, obiđeš mnogobrojne zemlje. Odakle nosiš najljepša sjećanja?

Svaki nastup kao i nagrada je na svoj način poseban ali najljepše uspomene sa koncerata definitivno vezujem za nastupe pred našom publikom. Svirati pred svojom publikom je najteže, velika odgovornost i samim tim velika motivacija za rad. Put na Svjetski trofej harmonike u Portugal 2009. godine ostao mi je u divnom sjećanju.

Harmonika nije naročito popularna među omladinom danas. Na koji način možemo probuditi svijest mlađih generacija o svim pozitivnim stranama sviranja ovog instrumenta?

Harmonika se, nažalost, dugo vremena kod nas smatrala za narodni instrument i vezivala se samo za narodnu muziku. Posljednjih par decenija otvaraju se smjerovi harmonike u muzičkim školama a zatim i na akademijama. Instrument je postao popularan i dobio status akademskog instrumenta iako je u mnogim evropskim državama tu titulu stekao mnogo ranije. Iz godine u godinu popularnost harmonike kod nas raste ali opet ne tako dovoljno kao što je slučaj u ostalim zemljama. Smatram da se harmonika može dići na još veći nivo organizovanjem što većeg broja koncerata, festivala i takmičenja, na kojima bi se našoj publici predstavila djela  kompozitora koji komponuju za ovaj instrument.

Kao poklon svom gradu, iduće godine namjeravaš da održiš solistički koncert. Možeš li nam reći nešto više o programu koji pripremaš?

U planu mi je da sljedeće godine u maju i junu mjesecu održim nekoliko solističkih koncerata među kojima će jedan biti i u Banjaluci. Publici u rodnom gradu ću predstaviti program koji nisam nikako svirao, koji će da sadrži kako transkripcije za harmoniku tako i originalna djela. Među originalnim kompozicijama svoje mjesto je već našlo djelo našeg mladog kompozitora Dalibora Đukića pod nazivom „Balkanika“ posvećeno meni.

Osjećaš li nostalgiju za povratkom u Republiku Srpsku ili ipak Moskvu vidiš kao grad u kojem ćeš nastojati da izgradiš svoje ime i karijeru u svijetu harmonike?

U Moskvi živim već tri godine i taj grad doživljavam kao svoj drugi dom. Sljedeće godine bih trebao da završim treći ciklus obrazovanja i vrijeme je da donesem neke važne životne odluke. Ostati u Rusiji ili vratiti se u rodni grad? Trenutno imam nekoliko ponuda za posao na fakultetima u Rusiji i to je ono što utiče na moje razmišljanje o budućnosti i daljem životu tamo. Kao što sam već spomenuo, Rusija je zemlja kulture i umjetnosti i zemlja u kojoj umjetnici neprestano mogu da napreduju i usavršavaju, zemlja u kojoj se cijene kvaliteti. Međutim, i pored svega toga bio bih jako srećan kada bih dobio priliku da se zaposlim u svojoj zemlji i da sve to znanje stečeno u toku svog akademskog obrazovanja prenesem na naše buduće učenike i samim tim na neki način doprinesem razvoju harmonike kao akademskog instrumenta u našoj državi.

 

Jelena Drapić / Hercegovina Promo, decembar 2017.