Iako zvaničnici Trebinja i Dubrovnika još uvijek nemaju odnose na odgovarajućem nivou, stanovnici ova dva grada odavno razmjenjuju posjete bez teškoća i problema. Broj automobila koji, obično u dane vikenda, preplave parkinge trebinjskih marketa i trgovina govori u prilog ovoj konstataciji. Poznato je i da veliki broj hercegovačkih trgovačkih i drugih preduzetnika već odavno svoj biznis „prilagođavaju“ komšijama iz Dubrovnika, koji su uvijek dobrodošli.

 

Šta je to što je uvijek aktuelno Dubrovčanima u Trebinju i da li Trebinjci trguju u Dubrovniku?

Iako se često spominje kako je trebinjska pijaca redovna destinacija gostima sa crnogorskog i dalmatinskog primorja, sigurno je da su kiosci koji prodaju cigarete kao i benzinske pumpe najposjećeniji prodajni objekti u kojima se pazar znatno uveća iz „komšijskog“ novčanika. Cigarete u BiH redovno poskupljuju, ali su i dalje na cijenovnom nivou značajno ispod hrvatskog. Slična situacija je i sa gorivom, gdje bilo koji razlog za dolazak u Trebinje može da se iskoristi za dopunu rezervoara, što donosi značajne uštede. Cigarete su problematične za „količinski“ transport preko granice, dok je gorivo u rezervoaru „bezbjedno“.

Posljednje dvije godine aktuelno za kupovinu u BiH, kada su u pitanju građani Hrvatske, jesu lijekovi. Poslije ukidanja nulte stope PDV-a na određene medikamente npr. na jednoj tabli „Kafetina“ Dubrovčani uštede oko 2,5 KM (oko 10 kuna) kupovinom u trebinjskim apotekama.

Takođe, kupuju se i osnovne životne namirnice, koje su po automatizmu jeftinije u trebinjskim radnjama, čak kada su u pitanju i proizvođači iz Republike Hrvatske – razlog je jednostavan i on je ponovo PDV, tačnije niža stopa koju primjenjuje BiH u odnosu na Hrvatsku.

Pored mnogobrojnih proizvoda, Trebinje je izuzetno popularno „s one strane grane“ i u pogledu usluga koje nude, prije svih, lokalni ugostitelji. Kvalitetan restoranski obrok od desetak maraka je teško pronaći u gradu podno Srđa, stoga ručak ili večera u prijatnom ambijentu uz kvalitetnu hercegovačku ili internacionalnu ponudu jela je uvijek interesantan izbor Dubrovčanima koji posjećuju Trebinje.

Cijene koje u Dubrovniku diktira broj inostranih turista koji ga posjećuju, posebno onih koji kruzerima uplovljavaju u Gruž, odvraćaju lokalno stanovništvo od brojnih roba i usluga u svom gradu.

Tako, na primjer trebinjski stomatolozi imaju razlog za zadovoljstvo u pogledu dodatnih korisnika usluga, jer njihove kolege iz Dubrovnika svoje usluge naplaćuju višestruko skuplje. Slična je situacija i sa auto-mehaničarskim radionicama, a dokaz ovoj tezi je veliki broj dubrovačkih taksista koji rezervne dijelove, auto-gume i tekuće održavanje najčešće obavljaju u gradu na Trebišnjici.

Ovaj spisak „magneta“ za komšije iz Dubrovnika naravno nije konačan, brojni butici, specijalizovane prodavnice i ostale djelatnosti u Trebinju često osjete priliv novca od prekograničnih posjetilaca.

 

Poslije svih cijenovnih pogodnosti koje BiH tržište ima u odnosu na hrvatsko, postavlja se pitanje šta bi Trebinjci mogli kupovati na jadranskoj obali?!

Svaka roba ima svoga kupca, tako i cijene nisu uvijek jedino i najvažnije mjerilo u trgovini. Brojni su stanovnici Trebinja koji odlaze u Dubrovnik i kupuju u tamošnjim trgovinama, najčešće brediranu garderobu. Dubrovnik, za razliku od Trebinja ima npr. „Beneton“-ovo prodajno mjesto, pa ljubitelji „markiranih“ komada garderobe ne žale potrošiti koju kunu više. Tu su i trgovine „Levis“, „Dajhman“ i ostale. Ako se ovome doda da je za veće iznose moguće izvršiti povrat PDV-a pošto robu iznosite u drugu državu, još je privlačnije kupovati ovakve komade garderobe u Dubrovniku, u odnosu na npr. Mostar.

Morska riba je jedan od razloga zbog koga se pojedini Trebinjci, ali i lokalni ugostitelji, često znaju „spustiti“ do mora i na dubrovačkoj pijaci pazariti svježe ulovljenu oradu, brancin i ostale morske blagodeti upravo pristigle ribarskim barkama sa pučine. Uslov je, naravno, ne pretjerivati u količinama jer kontrole na granici mogu biti nezgodne ukoliko vas „namirišu“.

Takođe, dubrovački supermarketi na svojim rafovima imaju mnogo širi izbor određenih artikala koji su tu prije svega zbog izbirljivih ukusa turista, pa ih komšije posjećuju i iz tog razloga.

Ako i ne kupuju, pojedini Trebinjci znaju s vremena na vrijeme sebe počastiti i kaficom na Stradunu, gdje ovo zadovoljstvo košta i 3 do 4 puta više nego u Trebinju, ali pruža i određene „privilegije“.

 

Trgovina i ljudske potrebe odavno ne poznaje granice, a svakodnevni su primjeri gdje domaćini komšije dočekuju sa izuzetnom ljubaznošću i gdje se „oni drugi“ gotovo po pravilu osjećaju izuzetno prijatno i dobrodošlo.

Političari su, kao i u svemu, „demode“ i ne prate trendove koje svakodnevni život nameće.

Srećom, na njih više niko i ne čeka.

 

 

Bojan S. , Hercegovina Promo, februar 2015.