Slavojka Mileusnić, pasionirani ljubitelj cvijeća, ponosni je vlasnik trebinjskog najvećeg stabla mimoze, koje, osim u bašti Eparhijskog doma u ovom gradu, raste u svega još nekoliko trebinjskih vrtova i na njenom placu u naselju Sunčani brijeg.

 

 

 

mimoza mileusnić

„Znam da su mnogi Trebinjci, a i ja sama, pokušali u Trebinje presaditi mimozu iz Herceg Novog, ali nam nije uspijevala, jer bi, iako bi se primila, malo rasla, požutjela i osušila se, na šta sam se ja žalila prijateljima iz Australije, koji su mi prilikom svoga kasnijeg dolaska donijeli ovu sadnicu i to, kako se kod nas kaže, vjerovatno sa velikim „alalom“, jer se primila. Priznajem, ne odmah, malo je žutjela, pa sam je premjestila na drugo mjesto, svaki dan je zalijevala, njegovala i kada sam primijetila da su počeli udarati novi modrozeleni listići, mojoj sreći nije bilo kraja“, prisjeća se Slavojka.

Njena mimoza je sada već sedmogodišnje drvo sa krošnjom odjenutom raskošnim žutim cvijetom.

Danas je ova vrijedna žena u svojim „visećim vrtovima“, kako ih nazivaju Trebinjci, uzgojila preko stotinu vrsta cvijeća i preko trideset stabala različitog mediteranskog i egzotičnog voća, među kojima su najstarije dvije kamelije, a najegzotičnija sadnica kafe, koja, doduše, još ne daje plodove.

Koliko Slavojka voli cvijeće, najbolje govori podatak da se svakog jutra iz zgrade u podosta udaljenom naselju Mokri dolovi uputi na svoj plac, gdje se nalaze njeni vrtovi i tamo provodi svaki dan po nekoliko časova, držeći se krilatice – koliko ljubavi pružiš cvijeću, toliko će ono uzvratiti tebi.

Zanimljivo je da je njen plac, kako Mileusnići zovu ovo egzotično mjesto, nekada bio kamenjar sa napuštenim starim austrougarskim bunkerom, koji je tada predstavljao stražaru za ulaz u grad.

Slavojka ima nagrade i diplome za najljepši gradski prostor koje je dobijala na lokalnom, ali i međunarodnom nivou.

Zasad Mileusnići imaju oko 1.000 kvadrata pod cvijećem i egzotičnim voćem, među kojim su, pored limuna, mandarina, kumikota, i japanske jabuke, japanske kruške, japanske šljive, ali Slavojka, kojoj pomaže kćerka Dragana, ništa ne prodaje, već sama pravi najneobičnije vrste likera, slatkog, džemova, a sve je začinjeno ružinim mirisom.

Kćerka Dragana dodaje da ona voli odabirati sadnice, ali estetiku i uopšte mjesto gdje kojoj biljci šta odgovara – prepušta mami.

Mileusnići su, kažu, najsretniji kada darivaju cvijeće, pa su mnoge sadnice mimoze presađene po njihovom komšiluku i Slavojkinim instrukcijama.

Izvor: Nezavisne novine