Strašno je važno da roditelji rade na razvoju samopouzdanja svoje djece. Prije nekoliko godina, naučnici sa Univerziteta Vašington došli su do zaključka da se samopouzdanje djeteta gradi do 5. godine života.

Već od tog uzrasta se ne može mnogo stvari promijeniti. A dobro je poznato da je upravo samopouzdanje ključ za uspijeh u životu.

A šta je zapravo samopozudanje?

Samopouzdanje je uvjerenje da možete da upravljate svojim tijelom, ponašanjem i izazovima na koje nailazite u svijetu oko sebe. Ako naša djeca vjeruju u sebe, preuzimaće više rizika u životu, češće će ostvarivati zadate ciljeve i postići velike stvari. Dobra vijest je da samopouzdanje nije nešto što se dobija (ili ne dobija) rođenjem, već se na njegovom razvijanju mora raditi. Roditelji mogu pomoći djeci da razviju bolju sliku o sebi tako što će im stvoriti prilike da vježbaju i usavršavaju svoje vještine. Dozvolite im da griješe, ali budite tu da ih bodrite kako bi nastavili da pokušavaju.

Osnovni izvor djetetovog samopouzdanja je – roditelj. A ako ne znate odakle da krenete, evo nekoliko efektivnih načina da pomognete djetetu da postane srećno, samouvjereno i uspješno.

  1. Pomozite im da poprave sliku koju imaju o sebi tako što će raditi na govoru tijela.

Da bi neko popravio sliku o sebi potrebno je da umije da se ponaša onako kako želi da sebe vidi. U nekom trenutku, ta stvorena slika postaje stvarnost. Pokušajte ovo: Učiniti svoje tijelo „višim” tako što ćete ispraviti leđa, spustiti ramena i podići glavu. Istog trenutka osjetićete kako vam samopouzdanje raste. Vaše dijete mora na sebe da gleda kao na nekog ko može uraditi velike stvari i ko je vrijedan ljubavi. Dakle, naučite ga da stvara tu sliku o sebi da bi to mogao da postane.

  1. Dozvolite djeci da prave sopstvene izbore

Kada djeca dobiju mogućnost da prave izbore u skladu sa svojim godinama, osjete veću moć, a samim tim i veće samopouzdanje.

  1. Pazite da ih ne hvalite previše

To ih neće natjerati da se više trude i rade bolje. U stvari, ako govorite djeci da su jedinstvena i vanredno pametna i talentovana, lako će se obeshrabriti kad naiđu na prepreku ili zadatak koji je možda malo teži. Ako pohvale dozirate, biće motivisaniji da se trude kad naiđu na izazovnije zadatke.

I još jedno pravilo – uvijek hvalite trud, a ne rezultat.

  1. Naučite dijete manirima

Možda vam se čini kao malo čudan savet, ali znati kako se treba nekom pravilno obratiti, kako se ponašati kad nekom treba pomoć, ili čak kako se postavlja sto za ručavanje, jedna je od stvari koju će okolina primjetiti, a to će vašem djetetu podići samopouzdanje.

  1. Naučite dijete da rješava probleme

Kada se pojavi problem, ne rješavajte ga umesto djeteta, već mu pomozite da to uradi samo. Kao roditelj, vi imate zadatak da vodite dijete i podržite njegov trud kada riješava određeni problem, ali ne da sami uradite posao umjesto njega. Ponekad, kad se suoče sa teškim situacijama, to može biti odlična prilika da, kroz rješavanje problema, razviju osećaj samouvjerenosti i sposobnosti. Dijete treba da hrabrite, ali ne i da dozvolite da se osloni na vas da ćete uskočiti sa rješenjem. Umjesto toga, stanite sa strane i budite sasvim malo od pomoći, ali savjetom i ohrabrenjem, nikako djelovanjem.

  1. Dodijelite im odgovornosti

Odgajanje samopouzdanog djeteta podrazumijeva i obaveze u kući. Dobro je za vas, dobro je za dijete. Zašto je to važno? Ovo im pomaže da se osjete vrednijim i kanališe njihovu energiju u poželjno ponašanje. Mogu da slože obuću, namjeste krevet, obrišu prašinu.

A kad sve to završe, ostaje jedan težak, ali važan zadatak za vas – nikad ne popravljajte ono što su uradili.

  1. Pokušajte da poboljšate sopstveno samopouzdanje

Ovo je najvažniji korak. Kao odrasla i formirana ličnost, vjerovatno nećete moći da se promijenite iz korijena, ali pokušajte da uradite makar toliko da dijete ne vidi kad korite sebe. Ne dozvolite da primijete ako vam manjka samopouzdanja. Jer, vi ste njihov uzor.

Na kraju, naš zadatak kao roditelja je da odgajimo srećnu djecu, a posao oko toga počinje još dok su djeca veoma mala. Sva djeca u nekom trenutku odrastu i počnu da vode svoj život. A kako će živjeti zavisi mnogo od toga da li smo mi, roditelji, bili u stanju da se izdignemo iz sopstvenog stresa i anksioznosti, kao i da se odupremo želji da kontrolišemo svoju djecu.

 

Izvor: Zelena učionica