Prošlog vikenda u beogradskom Sava centru održan je četvrti po redu sabor bratstva Milićevića. Iz čitavog svijeta u glavni grad Srbije stiglo je više od sedam stotina potomaka legendarnog hajdučkog i uskočkog vođe Milića Barjaktara.

Kako je i planirano, okupljanje Milićevića počelo je u subotu u jutarnjim satima u porti beogradske Saborne crkve, gdje je služen parastos svim preminulim članovima ove velike i poznate porodice, a u podne je sabor zvanično otvaren svečanom akademijom u Sava centru, da bi popodne uslijedilo druženje bratstvenika na zajedničkom svečanom ručku.

„Kao i na minulim saborima, upoznao sam puno rođaka i bratstvenika sa kojima želim da zadržim trajnu vezu i komunikaciju“ – ushićeno govori Dragan Gagi Milićević, koji je na sabor stigao iz Kosovske Mitrovice, gdje živi sa porodicom. Istorija loze Milića Barjaktara, junaka iz narodne pjesme, jeste ustvari slika cjelokupne srpske sudbine.

Životopisi Milićevića su priče o vjekovima, o borbi i seobama u potrazi za boljim životom. Potreba da se izdanci legendarnog junaka okupljaju, bolje upoznaju i učvrste svoje rođačke i bratstveničke odnose, dovela je do prvog okupljanja Milićevića iz cijelog svijeta 2001. u Bileći, kraj temelja kule epskog junaka Milića Vlastelinovića, poznatijeg kao Barjaktar.

Milicevici Sabrali se MilićevićiNad sjenima praoca koji je u 17. vijeku s uskocima i hajducima Baja Pivljanina, Vuka Mandušića i Stojana Jankovića ratovao „za krst časni i slobodu zlatnu“ protiv osmanlija, sastali su se tako donedavno žestoko podijeljeni podijeljeni Srbi, ljuti ideološki protivnici, potomci partizana i četnika. Na parastosu precima stajali su u tišini osiroteli srpski Jugosloveni, koji su u krvavom građanskom ratu ostali bez svoje iluzije, uz nekadašnje sirote srpske gastarbajtere koji su postali uspješni građani kapitalističkog svijeta. Rame uz rame stajali su potomci Milićevića koji su početkom vijeka došli u ustaničku Srbiju, oni koji su kao dobrovoljci dobijali poslije Prvog svjetskog rata zemlju u Vojvodini i na Kosovu i Metohiji, sve do Milićevića, koji su u Osmoj ofanzivi preseljavani u Banat – prisjeća se u razgovoru sa reporterom „Dana“ Dragan Milićević prvog sabora, dok u isto vrijeme, na četvrto okupljanje u Sava centar pristižu brojni potomci Milića Barjaktara iz Srbije, Zapadne Evrope, Australije, Kanade, SAD, ali i Crne Gore, Makedonije, Republike Srpske…

„Saglasili smo se da sabore održavamo svake pete godine, da odamo počast precima i učinimo nešto dobro za potomke „, kaže naš sagovornik. Draganov bratstvenik iz organizacionog odbora sabora, Svetislav Milićević konstatuje kako su Milićevići shvatili da ih je vjekovima, u dobru i zlu, održao samo princip „sve za obraz, a obraz ni za šta„, kao i očuvanje svijesti da su Srbi koji moraju biti dostojni predaka.

Mirjana Milicevic na saboru Milicevica u BG Sabrali se MilićevićiDruženje Milićevića u Sava centru pratilo je konstituisanje novog rukovodstva Sabora, a potom i kulturno-umjetnički program, u okviru kojeg su nastupili glumci Narodnog pozorišta iz Beograda, izveden je pozorišni komad „Poslednja pesma“ (život Jovana Dučića), a svojih pet minuta imali su hor i guslari Osnovne škole „Milan Đ.Milićević“, trubački orkestar Petra Milićevića i filklorni ansambli. Jedan od narednih sabora ovog bratstva, po riječima Dragana Milićevića, održaće se na Kosovu i Metohiji, što je upravo njegova želja i predlog.

„Koliko god je teško danas pričati o južnoj pokrajini države Srbije zbog opšteg beznađa u kome se ona nalazi, mi Milićevići, jednako kao i sva druga srpska bratstva kojima je do časti, zavjeta predaka, do očuvanja istorije i svjedočenja istine o srpskom Jerusalimu, Kosovo i Metohiju uzdižemo na pijadestal svih vrijednosti srpskog naroda, i taj dio najsvetije i najvažnije srpske teritorije za nas i naše potomke će uvijek predstavljati nešto najvrednije što smo imali i imamo. Jednako kao što je Kosovo bila svetinja i za naše pretke, među kojima su mnogi živote položili ne odričući se Cara Lazara, Obilića i braće Jugovića“, ističe Dragan. Puna utisaka sa sabora Milićevića, u Kosovsku Mitrovicu vraća se i Draganova supruga Mirjana Milićević, po rodu Arsić.Kaže da je srećna što joj suprug potiče iz, kako se još jednom uvjerila, velikog i časnog bratstva, i što im djeca imaju na koga biti ponosna.

Dragan Milicevic na cetvrtom saboru bratstva Milicevica u Sava centru Sabrali se MilićevićiPonosni su izdanci ovog bratstva na svoje znamenite junake i ustanike kao što je vojvoda Gligor Milićević, ali i nepoznate heroje kakav je bio Obren iz Zvjerina, koga Amerikanci nazvaše O’Brajen. Potomak hajduka želio je u austrijsko vrijeme da postane žandar i prošao je s najboljim uspjehom sve fizičke testove i rukovanje oružjem, jer je porodica te vještine „trenirala“ vjekovima ratujući s Osmanlijama.

Ipak, Obren nije mogao da dobije posao jer je bio nepismen, pa se s ukrcao na lađu za Ameriku s drugim srpskim. Radeći najteže poslove, sakupio je novca da kupi imanjce u suvoj Arizoni i počne da se bavi stočarstvom. Naviknut da se bori sa sušom u rodnoj Hercegovini, Obren je počeo da kopa cistjernu, a iz zemlje je šiknula nafta. Bukvalno preko noći je postao bogataš koji je privukao pažnju novinara. Jedan mu je rekao „Gospodine O’Brajen, vi ste, iako nepismen, postali jedan od najbogatijih građana Arizone. Šta biste tek bili da ste pismeni“. Obren mu je lakonski odgovorio: „Žandar u Bileći“.

Taj isti Obren je na poziv Srbije u Prvom svjetskom ratu ostavio sve bogatstvo, u krcao se ponovo na lađu i došao kao dobrovoljac u srpsku vojsku. Poginuo je na Solunskom frontu, a njegovo ime može se naći na jednoj od ploča kosturnice.

Bez mrlje na obrazu

Dragan podsjeća da je bilo i drugačijih junaka i čuvara časti, kakav je bio Todor Milićević, predvodnik jedne od novovjekovnih seoba.
„Pošto je oslobođeno naše Kosovo, nakon Prvog svjetskog rata, on je riješio da povede porodicu u nepoznatu mitsku otadžbinu, o kojoj je slušao u junačkim pjesmama. Potom je platio dobošara koji je danima išao Bilećom „galameći“ da se Todor seli na Kosovo i poziva sve kojima je nešto dužan da se razduži. Todor je poštovao zavjet da ne sme da ostavi mrlju na imenu, jer voda sve pere osim crnog obraza. Taj nas je zavjet održao“ – navodi Dragan Milićević.

Spartanci

Prema porodičnoj anegdoti Milićevića, svojevremeno je otac poslao dva sina iz hercegovačkog krša u školu u Beograd, a trećem rekao: „Ti si najpametniji i moraš da ostaneš, da održiš kuću“. To govori o spartanskim uslovima u kojima su Milićevići vjekovima opstajali i kalili se. Zato su vjeruju, i uspjeli da opstanu na sve četiri strane svijeta.

 

Izvor: www.in4s.net