Zanimljivu priču i reportažu iz Trebinja danas donosi portal radio Jadrana iz Herceg Novog. Na koji način su oni vidili grad podno Leotara pročitajte i pogledajte u nastavku teksta.

Posljednjih godina Novljani i Dubrovčani su česti posjetioci Trebinja. Obično subotom, kada je dobra pijaca i kada su slobodniji, skoknu od Herceg Novog do 38 km udaljenog grada pod Leotarom, odnosno 27 km udaljenim od Dubrovnika.

Ako je po registarskim tablicama na graničnom prelazu Sitnica, sve je više i Kotorana, Tivćana i Budvana.

I ove subote srećemo mnoge Novljane, na pijaci, u butigama, velikim marketima, apotekama, kafanama pod platanima. Pitamo, što ih privlači da umjesto na novsku i igaljsku pjacu dolaze u Trebinje? Zar im se isplati voziti skoro dvije ure tamo i nazad, pa još platiti 6 eura putarinu?

-Isplati. Prvo, provedemo jedan dan izvan Novog, drugo pjaca je jeftinija znatno i vidi se da ima domaćih proizvoda, od suhomesnatog do zeleni i voća, sira, priča nam jedna Novljanka koja ide za Trebinje bar jedom mjesečno.

Vidimo i neke starije Novljane koji nam kažu da dolaze s vremena na vrijeme, najviše da bi svratili poslije pijace na Tuli na jagnjetinu.

-Hrana u restoranima je skoro duplo jeftinija nego kod nas. Pravo je zadovoljstvo obići pijacu, koja je, pošteno govoreći, bolja nego naša. Ima dosta individualnih proizvođača, a kod nas su, uglavnom, nakupci. Proizvodi su povoljniji bar 30 odsto. Za Dubrovčane je tek to bagatela – priča nam jedan Bijeljanin, koji voli i da se pogađa s prodavcima oko cijene, što u Novom s nakupcima ne može nikako.

A Trebinjci na tezgama zaista nude, uglavnom, domaće, mada se jasno mogu razaznati i oni što prodaju uvoznu robu.

– Novljani su dragi naši gosti i mušterije, susjedi smo, sličnog mentaliteta. Dolaze i Dubrovčani, pogotovo u ovom periodu. Ljeti kada su gužve na granici manje. Onda ima više stranaca, koji, uglavnom, razgledaju. Ali, susjedi nam kupuju zelen, sezonsko voće, med, sve… Možda nekada nije jeftinije nego kod vas, ali je domaće, što je nekada presudno – priznaje Slavica iz Popovog polja, kojoj je već u 10 sati prošla sva zelen.

Međutim, žali se da je sve manje Trebinjaca koji se bave poljoprivredom:

-Mladi ljudi odlaze, ne privlači ih da rade u bašti i oko stoke. Mi stariji radimo, pomognu djeca, tek kada nešto stvarno ne možemo sami. Ponekada i platimo nekoga ako se radi više – dodaje ona.

I zaista, Trebinjci nam se žale da teško dolaze do radne snage, ne samo u polju, već i u restoranima, hotelima, trgovinama, Bolnici…

-Odoše svi u sezonce na Crnogorsko primorje i Dubrovnik. Bolje su plaćeni, pogotovo u Dubrovniku. Neki uspiju i da se za stalno zaposle u turizmu, uče jezike, pod stare dane.

No, Trebinje je, čini se, sve ljepše, grad je čist, gradi se na sve strane, sređuje komunalna infrastruktura. Stanovnici su uljudni i gostoprimljivi, prilagođavaju su sve većoj turističkoj posjeti, šire ponudu.

Za razliku od organizovanih izleta, oni koji dolaze individulano iz susjednih gradova, ipak, rijetko su viđeni na izletištima, u obilasku hramova i drugih znamenitosti. A grad okružuju manastiri Dobrićevo, Duži, Tvrdoš, Zavala, Petro Pavlov manastir i Hercegovačka Gračanica… U Starom gradu je i Osman-pašina džamija, katedrala, Muzej Hercegovine, Narodna biblioteka…Grad čiji su prvi stanovnici bili Iliri, danas je čuven i po brojnim manifestacijama, posebno po Dučićevim večerima poezije. Ima i dvije Hidroelektrane na Trebišnjci, Graničarevo i Gorica i sjedište je Elektroprivrede Republike Srpske.

Po nešto smo u jednom kratkom danu i sami obišli, uživajući s brda Crkvine u pogledu na cijelo Trebinje, kao i u kompleksu manastira Hercegovačka Gračanica. On je manje-više vjerna kopija manastira Gračanica na Kosovu, sagrađen 2000.godine da bi bila ispunjena želja iz testamenta trebinjskog pjesnika Jovana Dučića. Njegovi posmrtni ostaci su prenijeti iz SAD i sahranjeni u kriptu hrama.

Odlazak u Trebinje većina kruniše bogatim, ukusnim ručkom, jagnjetinom i teletinom ispod sača, ili pastrmkom. Neki već dobro poznati restorani su krcati preko cijele godine. U njima se i sada jedva može naći mjesto, pa je rezervacija ukoliko želite da uživate u jelu i krajokiku, uz rijeku Trebišnjicu, obavezna.

 

Izvor: Radio Jadran