Subota. Opasnost za naselje u kojem stanujem u potpunosti je prošla.

Odlučila sam da se zajedno sa drugaricom prijavim za volonterski rad i bar jednim dijelom kao pojedinac, koliko mogu, pomognem ugroženima.

Nakon što smo ostavile donacije u Crvenom Krstu, zajedno sa ostalim volonterima uputili smo se u Podgoričku ulicu, naselje Derviši. Ono što smo zatekli, slobodno mogu da kažem da sam samo na televiziji imala priliku da vidim.

Zaustavili smo se u kući gospodina Milanka Novkovića, ponudili pomoć, koju je sa dozom nepovjerenja u dvije mlade djevojke, prihvatio. Prizori kao i na cijelom tom području bili su, užasni.

Kuća je u potpunosti uništena.

Дервиши (3)

Priroda je učinila svoje.

Stvari su bile u blatu koje je ostalo nakon povlačenja rijeke.

Drugarica i ja smo se u nevjerici pogledale, uzele potrebnu opremu za rad i počele čistiti. Kako je vrijeme prolazilo kuća je počela da liči na prostor u kojem kako je čika Mijo rekao ponovo „ ima nade za življenje“.

Nakon sedam sati dobrog rada, uz pomoć njegovih prijatelja uspjeli smo očistiti i skloniti na sigurno spašene stvari. Sada je potrebno vrijeme, volja i naravno nezaobilazno, velika finansijska sredstva da se kuća ponovo obnovi.

Дервиши (2)

I pored svega što ga je zadesilo, njegovo oduševljenje našom, da kažem malom pomoći nije mogao sakriti.

Rekao je : „ Sonja ti si dobar čovjek“.

Hvala mu na tome.

Nevjerovatno je, kako i ovakvoj situaciji kod svih ljudi koje sam srela, pomogla koliko sam mogla, još postoji, optimizam i vjera u bolje dane.

Zato apelujem na sve ljude koji su u mogućnosti da pomognu na bilo koji način, uradite to, a ljudi, oni će vam se odužiti, makar i jednom rečenicom koja može da vas rasplače i da shvatite da vaše dobro djelo nekome znači mnogo više.

Sonja Anđelić

Izvor: Frontal.RS