U pravoslavnom svijetu običaji se razlikuju od zemlje do zemlje, a svaki narod je unio sopstvenu tradiciju u proslavljanje praznika. 

     

     

    Sa pojavom prve zvijezde na nebu, u Rusiji se jede specijalna božićna večera bez mesa, a glavno jelo se zove „kutja“.

    Večera se priprema od različitih vrsta žitarica koje simbolizuju nadu, uz dodatak meda i maka (simboli sreće i mira). To se smatra „Svetom večerom“, a servira se na bijelom stolnjaku koji simbolizuje belo platno u koje je Hrist uvijen po rođenju.
    U prostoriju se unese nešto slame kao podsjećanje na skromno okruženje u kom je Isus rođen, a velika bijela svijeća postavlja se na sredinu stola u znak objave da je Hrist svjetlo svijeta.

    Pravoslavci u Siriji i Egiptu Božić proslavljaju slično kao Rusi, jer su upravo ruski sveštenici donijeli pravoslavlje na Bliski istok i u Afriku.

    U Ukrajini je najvažniji dio proslave večera na Badnje veče, koju Ukrajinci zovu „Svjata vecera“, kada se u kuću unosi snop pšenice. Taj običaj se naziva diduh (dedin duh) i simboliše pretke i želju da godina dobro rodi.

    U gradskim porodicama, „diduh“ je prustan u snopovima pšenice koji se stave u vazu.

    U Makedoniji, 5. januara djeca pjevaju božićne pjesme od vrata do vrata – to su kolede. Dan kasnije, na Badnje veče slijedi unošenje „badnika“ na kućno ognjište. Drvo se pre toga isječe na tri dijela (što predstavlja Sveto trojstvo), a sva tri deijla u kuću unese otac.

    U Gruziji na Badnje veče se čeka da sat otkuca 12 puta, a zatim počinje večera uz tradicionalno gruzijsko vino.

    Vjernici Jerusalimske patrijaršije za Badnji dan i Božić obilno jedu slatkiše – najčešće kadaif. Suho voće, poput hurmi, kajsija, grožđa i šljiva, zajedno sa lješnicima, bademima ili orasima, takođe su popularni. Za Božić se tradicionalno spravlja poseban obrok pripremljen od jagnjećeg mesa.

    Ostale pravoslavne crkve i zemlje već su proslavile Badnje veče i Božić 24. i 25. decembra.

    U Grčkoj, koja je prešla na novi kalendar, djeca na Badnje veče idu od kuće do kuće i pjevaju božićne pjesme, a zauzvrat dobijaju slatkiše ili novac.

    Za večeru koja se priprema za Badnje veče karakterističan je „Hristov hleb“ („hristopsomo“), u obliku velikih vekni različitih oblika, na čijim korama su dekoracije koje obično predstavljaju poslove kojim se porodica bavi.

    U Bugarskoj se za Badnje veče priprema posebna večera od 12 jela bez mesa koja simbolišu 12 mjeseci u godini. To su jela od pasulja, oraha i lješnika, suhih šljiva, a tu je i tradicionalni bugarski kolač – „banica“. Nakon večere svi članovi porodice ustaju u isto vrijeme.

    Posebnost rumunske božićne trpeze čini „kozonaći“ – kolač sa suhim grožđem i lješnicima. Takođe je prisutan običaj da djeca za Badnje veče idu od kuće do kuće i pjevaju božićne pesme.

    Za razliku od većine drugih pravoslavnih zemalja, u Grčkoj se za večeru na Badnje veče služi meso i to jagnjetina i prasetina.

     

     

    Izvor: Tanjug – arhiva