Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: “Ko želi ovu novčanicu?”

Sve ruke su se podigle.

Nastavio je: “Ovih 50 eura dati ću nekome od vas, ali najprije ću još nešto napraviti.”

Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao:

“Da li je još uvijek hoćete?”

Sve ruke su bile i dalje u zraku.

Zatim je nastavio: “A kad ovo napravim?”

Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i skroz prljava.

“Dobro, ko je hoće još uvijek?”

Još uvijek su sve ruke bile podignute. Onda je rekao:

“Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo vrijednu lekciju. Što god da sam uradio sa ovom novčanicom, vi ste je htijeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku je vrijedila 50 eura!”

“Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života… Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa.

Bez obzira što ti se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, TI nikada nećeš izgubiti na vrijednosti. Bio (bila) prljav(a) ili čist(a), izgužvan(a) ili ispeglan(a), TI si i dalje neprocijenjiv(a) za sve one, koji te vole više od ičega na svijetu.
Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO SMO MI.

Izvor: Cafe.ba