Kamengrad u Višegradu ili Andrićgrad, do sada je privukao ogromnu pažnju šire javnosti ne samo po onome što je njegov primarni cilj, kultura i njena promocija, već i po mnogobrojnim aferama, spletkama, tračevima, sve do najnovijeg skandala sa višegradskim maturantima. Što se Hercegovine tiče, ovaj neimarski poduhvat debelo je u sjenci rušenja kule Petrine, ali i višemilionskih izdvajanja pojedinih ovdašnjih državnih preduzeća za ovaj projekat. Sve ove priče, ali i pozitivne preporuke prijatelja nagnale su nas da se u subotnje jutro zaputimo iz Trebinja u Višegrad, putem preko Čemerna. Ovih dvjestotinjak kilometara predstavlja, vjerovatno, jednu od najgorih putnih komunikacija u BiH, jer treba savladati put Gacko-Foča, koji više liči na seoski nego li na regionalni put. Radovi koji se izvode na ovom putu, u čudnim su fazama i ko zna kada će najavljena nova saobraćajnica profunkcionisati. Do tada, nemojte žuriti ovim putem !

Slike 186  Poslije više od tri i po časa vožnje stižemo u Višegrad. Dočekuje nas modrozelena Drina i višegradska ćuprija. Uvijek je očaravajuće ponovo vidjeti ovaj monumentalni spomenik otomanske arhitekture, ali i spomenik književnosti, kulture i viševjekovnih „kovitlaca“ koji kruže nad ovim krajevima. Pitam se, da li je Andrićgrad dostojan da se nađe nekoliko stotina metara dalje, u komšiluku sa ovim „velikanom“. Do ulaska u novosagrađeni „grad“, koji se nalazi na ušću Rzava u Drinu, u samom centru Višegrada, dolazimo uz uputstva ljubaznih prolaznika. Na samom ulazu u Kamengrad očekuje vas solidno veliki parking za automobile, što će vam skratiti nepotrebno lutanje kroz grad ako ste u prolazu i želite da vidite ovo zdanje.

Prolazeći kroz ulazni svod (kapiju) ostajemo zatečeni prizorom koji nas dočekuje sa druge strane zidina. Iako smo mnogo slušali o ljepoti ovog graditeljskog poduhvata, on je uvijek ostajao u sjenci nekih drugih priča vezanih uz Kusturicu, Dodika i svu ostalu ekipu koja je na ovaj ili onaj način povezana uz ovaj projekat. Kročivši na pločnik Ulice Mlade Bosne (kako se zove ulica koja vodi do centralnog trga „kamenog grada“) neumoljivo nam se oteo utisak da hodamo pločnicima dubrovačkog Starog grada. Stradun u malom. Na ulasku ćete pronaći prodavnicu suvenira (koji nisu nimalo jeftini, i za cifru manju od 10 KM nećete kupiti skoro ništa osim razglednice) i likovnu galeriju, te zlatarsku radnju i niz poslovnih prostora namjenjenih bankama i teleoperaterima. Malo dalje niz ulicu je lijepo dotjerana knjižara, koja upotpunjuje utisak da ste svarno došli na adresu gdje su kultura i umjetnost na prvom mjestu. Građevine koje opasavaju pomenutu ulicu su potpuno stilski uklopljene i mješavina su mediteranskog, zapadnjačkog i orjentalnog stila gradnje, baš kao i većina naših gradova, s tim što Andrićgradu ne nedostaje plan gradnje i sve je upakovano na idealan način. Neodoljivo imate osjećaj da ste u „starini“, mada na svakom koraku udišete „miris“ novog. U tom momentu mi pada na pamet koliko je do sada pronevjereno novaca u Republici Srpskoj i iako je kojim slučajem takvih „radnji“ bilo i u ovom poduhvatu, „alal vera“! Nikada nisam vidio ljepše pronevjeren novac (ako ga, ponavljam, ima u ovom slučaju). Dalje se na knjižaru nadovezuje bogata građevina u kojoj je smješten bioskom u kome, gle čuda, stvarno imaju filmske predstave. Ja, kao stanovnik Trebinja, uzdahom sam prokomentarisao ovu činjenicu. Bioskop, preko puta koga je „Gradska kafana“ sa ljetnom baštom, naslanja se na centralni trg na kome dominira spomenik Ivi Andriću. Nobelovac u mantilu, sa pijadestala, posmatra ulicu kojom smo prošli, čini mi se vidno zadovoljan Kusturičinom idejom „njegovog grada“ koju neumorno sprovodi u djelo.

Slike 125   Pauzu uz ručak smo napravili u pivnici koja se nalazi uz sami trg, sa lijeve strane uz fontanu. Tu već možete da uživate i u ljetnoj bašti koja se nalazi tik uz obalu Drine, a ukusna hrana po veoma pristupačnim cijenama još je jedno od prijatnih iznenađenja na ovoj našoj maloj ekskurziji. Nije Andrićgrad, naravno, ni u pola dovršen ali ovo što je do sada urađeno predstavlja jedan od najvećih poduhvata gradnje na ovim prostorima od završetka rata. Impozantne su građevine koje su se utkale u dovršenu ulicu i trg, i nepobitno dokazuju da energija jednog čovjeka može da učini mnogo toga. Naravno, mnogi će reći da ničega tu nebi bilo da se nije „vladar“ pojavio kao sponzor, ali se meni tada otima gorak utisak da su mnogi imali pomenutog za sponzora, ali ništa pametno uradili nisu.

  Sve u svemu, čistih ili prljavih računa, Andrićgrad predstavlja bitnu tačku na turističkoj mapi regije, a posljednjih dana odgovorni agilno prave zanimljive turističke aranžmane sa destinacijama u okolini (Zlatibor, Mokra Gora, NP Sutjeska…) . Ambiciozno i smisleno, rekli bismo.

Bilo kako bilo, možda se nećete, kao mi,  zaputiti u Višegrad samo da vidite „novi-stari grad od kamena“, ali vam toplo preporučujemo, ukoliko vas put navede ovim krajem, da nikako ne propustite priliku da posjetite „Stradun na Drini“. Neće vas razočarati, ma kakve predrasude o njemu imali.

tekst i fotografije: Bojan S. (Hercegovina Promo)