Dragana Čalak iz Trebinja poeziju piše od sedmog razreda osnovne škole, a najveći broj stihova posvetila je djeci. Pisala je i za odrasle, nizala ljubavne stihove, pjesme majci, ali su najmlađi za nju vječita inspiracija.

Dragana kaže da su joj djeca smisao života i da joj nikada nije teško uraditi nešto za njih, a najdraže joj je stihove pisati, upravo, za najmlađe.

Mnoge pjesme je poklonila, neke je, kako kaže, i izgubila. U njenoj kolekciji je oko 60 dječjih pjesmica, o odrastanju, učenju, mašti, dječjim dilemama i snovima.

Festivali

Tek prošle godine, na “Đurđevdanskom festivalu” u Banjaluci, jedna njena pjesma se pojavila u javnosti, nakon što je trebinjski kompozitor Bobo Vučur po njenim stihovima komponovao pjesmu, koju je na ovom međunarodnom dječjem festivalu izvela Milica Rajković iz Trebinja.

– Slučajno je moje pjesme vidio moj dobar drug. Oduševio se i odnio ih ovom trebinjskom kompozitoru. Kada me sutradan nazvao i rekao da su mu se stihovi dopali i da bi želio da pročita još neke pjesme, nisam mogla da vjerujem. Tako je počela naša saradnja – priča Dragana.

Nakon Draganine pjesme “Simpatija”, koju je Bobo Vučur preimenovao u “Moja tajna”, još nekoliko pjesama ove mlade Trebinjke se našlo na dječjim festivalima.

Dragana kaže da i dalje poeziju piše za sebe, jer u tome uživa i tako se relaksira od svakodnevnih obaveza.

– Zaposlena sam, majka tri kćerke, četvrto dijete je na putu. Otkada sam rodila djecu ta tematika mi je još bliža. Sve što napišem je za moju, ali i svu djecu na svetu – navodi ona.

Foto: D. Čolović/RAS Srbija

Priznaje da najbolje pesme nastaju među djecom, u graji, vrisci i galami.

– Kad nešto radim i odjednom uzmem olovku da zapišem neki stih, djevojčice čekaju da završim i odmah traže da pročitam. Ja sam odrastala uz Jovu Zmaja i tako zavoljela poeziju, a nastojim da i moja djeca vole knjigu – ističe ova trebinjska pjesnikinja.

Dragana kaže da nikada nije imala dovoljno hrabrosti da objavi svoje pjesme, jer uvijek misli da može bolje, ali poslije niza pohvala i podrške ljudi koje cijeni počela je da razmišlja o prvoj zbirci dječje poezije.

– Otkad je moja najstarija kćerka krenula u školu često sam pisala stihove koje je njen učitelj čitao na različitim sekcijama. Prošle godine, pred školsku priredbu za 8. mart, od njenog razreda doživjela sam nešto nezaboravno. U znak zahvalnosti djeca su nacrtala moj portret. To mi je bio najljepši poklon – navodi ona.

Pokloni

Poklanjala je stihove i učiteljima svoje djece.

– Kada je učiteljica moje mlađe kćerke išla u penziju napisala sam pjesmu toj divnoj ženi. Krijući od nje cijeli razred je pjesmicu naučio napamet. Uz pomoć druge učiteljice organizovano je da dođu na jednu priredbu i svi izrecituju pjesmicu svojoj učiteljici koja je sjedila u prvom redu – sjeća se Dragana.

Više od dvije decenije piše poeziju, a prvi stihovi su bile ljubavne poruke za simpatije svojih drugarica.

– Napisala sam i pjesmu svom mužu, ubrzo nakon što smo se počeli zabavljati. Tada sam imala 16 godina. Bilo je uspješno i sad smo u braku, a on mi je, uz djecu, najveća podrška – priznaje Dragana.

Osim pjesama, Dragana u svom dnevniku bilježi važne događaje u životu.

– Neka djeca znaju kako je majci prošao život – kroz osmijeh kaže ova simpatična žena.

Saksije od kamena i maltera

Dragana ima još jedan hobi. Ova kreativna žena pravi saksije od riječnog kamena i maltera. Zanat je naučila od supruga koji je majstor za kamen. Mnoge kamene saksije krase prilaze kućama, a najponosnija je na one ispred manastira Zavala u Popovom polju.

Kaže da ih nije teško praviti, da je više potrebno imati osjećaj kako ih formirati da izgledaju što prirodnije i da svaka ima svoju priču. Da napravi jednu saksiju treba joj dva dana, dok je u početku to trajalo duže.

Objašnjava da je važno da se masa ne presuši, a ne smije biti ni previše svježa. Poput stihova za najmlađe, koji su joj na prvom mestu, i pravljenje ovih ukrasa za nju je poezija kojoj se rado prepušta.

Dubravka Čolović

Izvor: Srpka info