Od tri izuzetne komponente članovi porodice Vukoje stvorili su dragocjeno piće koje ne treba shvatiti kao potrebu za alkoholom i opijanjem već isključivo kao potrebu za zdravljem. Svojom kombinacijom i konzumiranjem u umjerenim količinama povoljno djeluje na jačanje imuniteta, poboljšavanje apetita i cirkulacije, regulaciju varenja kao i za opšte raspoloženje. I provjereno okrepljuje organizam nakon izlaganja većim fizičkim i umnim naporima.

Krenuvši od krševite i nevelike hercegovačke varoši – grada Bileće, pa putem prema Berkovićima, Stocu i Mostaru, na tačno devetnaestom kilometru tog puta, na samom obodu Fatničkog polja, krije se vrijedno selo Pađeni, a u njemu jedno od najvećih pčelarskih domaćinstava u tom dijelu Hercegovine – Pčelarsko domaćinstvo Vukoje čiji je vlasnik Rašo Vukoje iz Bileće.

To je domaćinstvo jake pčelarske tradicije u kome se već tri generacije kuje, izučava i usavršava pčelarski zanat… Slučajno ili ne, vrsni i diplomirani inženjer agronomije, danas penzioner, domaćin Rašo objašnjava:

To je i nužda. I ljudi i njihove osobine, navike i način života se mijenjaju, zašto to i pčele ne bi radile? I mi dugogodišnji pčelari moramo pratiti, osluškivati i prilagođavati naše pčelarske vještine kako bi uzvratili i održali tu milenijumsku ljubav između čovjeka i pčele. Moja pčelarska deviza je ta da je dobar pčelar onaj pčelar koji svoje pčelinje zajednice pravovremeno dovede do maksimalnog razvoja, a da mu pri tome pčele ne dobiju nagon za rojenje…

Lokalitet sela Pađeni, inače rodnog sela porodice Vukoje, u kome se nalaze njihova četiri pčelinjaka sa oko 220 – 250 košnica tipa „Dadan-Blat“ kao izuzetno pogodan za pčelarstvo. To područje obiluje sa kvalitetnom pčelinjom pašom koja počinje u proljeće sa cvijetanjem zlata vrijedne ali, nažalost, ne uvijek medonosne zanovijeti.

Dalje se, pored livadske paše, nastavlja prispijevanjem znamenitih i ljekovitih biljnih kultura karakterističnih za autentično hercegovačko područje: pelina, trave ive, majčine dušice i drače.

Blage jeseni najavljuju završetak godišnje paše cvjetanjem dvije vrste, svima poznatog, vrijeska koji daje veoma kvalitetan, zdrav i specifičan med.

Sva četiri pčelinjaka, nevelike međusobne udaljenosti, se nalaze na otprilike 500 metara nadmorske visine. Trenutno je u fazi formiranja i peti pčelinjak sa oko 50 društava na izdvojenoj lokaciji, tačnije na obroncima planine Golije – u mjestu Zlostup na tertitoriji Crne Gore.

Pčele iškolovale djecu

S obzirom da se Rašo opredijelio za stacioniran vid pčelarenja, godišnji prinosi meda, kreću se od 2.000 – 3.000 kg meda.

To je sasvim dovoljno – zadovoljan je gazda Rašo, te nastavlja:

Pčelarstvo je u našoj brojnoj porodici uvijek bila ogromna ljubav, ali i značajan izvor dodatnih prihoda, pored redovnih ozbiljnih poslova na kojima smo radili. Plasman meda za nas nikada nije bio problem jer dugogodišnji stalni kupci iz cijelog regiona, ali i država širom svijeta, ne odustaju sa svojim narudžbama.

Ne zaboravlja Rašo ni svoju suprugu i troje djece. Veli, svi su, svako na svoj način, bili angažovani u pčelinjaku i oko pčelarskih poslova. I upravo su im te pčele kao porodici dale ono što roditelje čini najsretnijim – mogućnost da se djeca iškoluju i izrastu u čestite i uspješne ljude. Sve troje Vukoja – nasljednika su završili ozbiljne državne fakultete u Beogradu. Ima li većeg ponosa i radosti za roditelja!?

Od prije sedam – osam godina, plasman meda se u velikoj mjeri realizuje kroz jedan novi proizvod koji su Rašov mlađi sin Božo i on osmislili, proizveli i nazvali „Medna Hercegovka“. Tu se Rašo povlači, a riječ prepušta sinu, izuzetno prijatnom sagovorniku. Božo je veoma uspješan poslovni čovjek, magistar nauka, jedan je od direktora u jednoj ozbiljnoj i uspješnoj beogradskoj kompaniji.

Britak jezik, hercegovački i bosanski duh, razgovor pun topline i iskrenosti. Pogledom kao da krstari Hercegovinom, Bosnom, stazama svoga djetinjstva… A onda će, kao da je osjetio da nas boli što ovakav kapacitet moralni i stvaralački, ostade tamo u tuđem kraju:

To što živim i radim u Beogradu nikako ne znači da sam zaboravio svoj grad i zavičaj – olakšao je dušu, a onda šeretski dodao:

Ja sam vam trenutno odustni hercegovački pčelar!

Jasno je zašto su ga gore zadržali nakon studija. Ima on i mnogo više od diplome; šarm, kulturu, neposrednost…. Otišao je gore kao golobradi dječak, iškolovao se, snašao. Izrastao u obrazovanog i uspješnog Hercegovca, na ponos svojim roditeljima, rodnom zavičaju…

Blog jednog Hercegovca

U Beogradu je svojoj je Istočnoj Hercegovini posvećen na razne načine i uvijek joj se rado vraća. Potpredsjednik je Zavičajnog kuba Bilećana u Srbiji, uspješno barata pisanom riječi i nekom zdravom životnom logikom koju manifestuje kroz svoj blog (www.vukoje.rs).

Nazvao ga je ,,Blog jednog Hercegovca u Beogradu – Između čvrstog, pustog hercegovačkog kamena i široke, klimave beogradske kaldrme…“
Ljubav i ponos istočnohercegovački iskazuje i kroz “Mednu Hercegovku” – medovaču, elikisir zdravlja, časti i ćeifa, za kojim se posljednjih godina ljudi otimaju iz svih krajeva bivše Juge, pa i iz Evrope.

Zaista je dosta truda uloženo u “Mednu Hercegovku”, ali niko ga ne žali! Stvorili smo jedan vrhunski proizvod u nagrađivanom ekskluzivnom pakovanju čime je pokriven kompletan utisak zadovoljstva. To je piće zdravih namjera koje za naše i potrebe naših prijatelja na tradicionalan način u ograničenim količinama ručno i proizvodimo i pakujemo – kazuje Boban.

Istočnohercegovački med je zaista poseban i od davnina važi za jedan od najkvalitetnijih u Evropi. Prije svega zbog njegovog specifičnog aromatsko-hemijskog kvaliteta, ali i proizvodnje u ničim zagađenim istočnohercegovačkim vrletima, gdje gotovo i pašnjaka da nema pa ga stoga pčele prinuđeno skupljaju sa raznih ljekovitih biljaka koje rastu maltene među kamenjem.

Bez sumnje, ovi vrijedni ljudi i imaju šta da kažu i pokažu. Od Raša ima šta i da se nauči jer je u svom kraju poznat kao nesebični pčelarski mentor mnogima koji su ulazili u svijet pčelarstva i uz njega postajali vrsni pčelari. A on je, između ostalog, učio i po mnogim svjetskim kongresima pčelara čiji je bio učesnik nekoliko puta, u Varšavi 1987. godine, a potom u Irskoj i Sloveniji. Sve u svemu, jedna kompletna pčelarska porodična priča, za ponos i uzor.

Recept 

Od tri izuzetne komponente članovi porodice Vukoje stvorili su dragocjeno piće koje ne treba shvatiti kao potrebu za alkoholom i opijanjem već isključivo kao potrebu za zdravljem. Svojom kombinacijom i konzumiranjem u umjerenim količinama povoljno djeluje na jačanje imuniteta, poboljšavanje apetita i cirkulacije, regulaciju varenja kao i za opšte raspoloženje. I provjereno okrepljuje organizam nakon izlaganja većim fizičkim i umnim naporima.

Dejstvo medovače je prijatno i začuđujuće, ispijena sa mjerom, ona bodri i smiruje dajući samo snagu i zdravlje. Uz to, idealan je i dobro poznat aperitiv – objasnio je Božo Vukoje.

Recept Hercegovke nije nikakva tajna, ona se spravlja se od rakije prepečenice koju je od najkvalitenijih, prezrelih, otpalih i sa zemlje biranih plodova šljive ispekao vrijedni šumadisjki seljak. Nakon višegodišnjeg mirovanja u hrastovim buradima, provjerenom višedecenijskom metodom spajamo je sa čuvenim hercegovčkim medom i propolisom, koji se smatra najprirodnijim antibiotikom koji je čovjek ikada stvorio- dodao je.

Kontakt 

Do “Medne Hercegovke” nije baš lako doći. Potražnja je mnogo veća u odnosu na mogućnosti proizvođača. Domaćini Vukoje je proizvode u ograničenim količinama. Kvalitet im je prioritet, a on je u direknoj vezi sa nabavkom kvalitetne višegodišnje stare rakije.
Krajem januara na zalihama nisu imali nijedno pakovanje. Vele, pred novogodišnje i božićne praznike zalihe su “opuhali” kupci iz Skandinavije, Srbije, Švajcarske, Hrvatske, Slovenije….

Slijedeće količine stižu krajem februara. Ta medovača je trenutno u fazi bistrenja – objasnio nam je Boban Vukoje.

Detaljnije informacije možete dobiti na web sajtu: www.vukoje.rs ili www.vukoje.com, a eventualni kontakt ostvariti putem E-maila: bvukojе@gmail.com

 

Izvor: Bh pcelar