Granice ne poznaje. Prepreke su mu izazov. On živi parkur – skače s visokih zgrada, hoda po mostovima, u saltu prelijeće ulice. Logika Janka Gašića iz Trebinja je jednostavna – čovjek postoji da bi se kretao, ne postoje fizičke barijere, samo duhovne.

 

“Parkur jednostavno nije sport, on je za jačanje sebe, svog duha i svojih fizičkih predispozicija da bi bili jači u životu, da bi mogli odreagovati na bilo kakve načine kako vam padne na pamet, jednostavno svaki dan unapređivanje i izazivanje samog sebe”, objašnjava Janko Gašić.

Trenira svaki dan po nekoliko sati. I tako već sedam godina. Savladava prepreku po prepreku, fokusiran na svoje tijelo i um. Komenatare i poglede radoznalih ljudi Janko ne čuje i ne vidi. Samo svoje rezultate i uspjehe.

“Najveće dostignuće je što sam ostao dijete u duši. Nisam prestao da se krećem, nisam zaboravio šta znači biti čovjek. Da koristiš svoje tijelo maksimalno koliko ti možeš, koliko je u tvojim mogućnostima jer ljudi danas zaborave, samo na primjer sjede, za komputer, u kafićima i slično”, dodaje Gašić.

A nijedan Jankov trening ne može u Trebinju proći neopaženo. Ljudi zastaju, pitaju se šta radi. Jedni se uplaše, drugi s divljenjem posmatraju akrobacije koje savršeno izvodi. Aplaudiraju, hvale, ponekad i opsuju.

Jankovim stopama pošlo je desetak trebinjskih tinejdžera. I oni žele da treniraju i žive parkur. Počeli su od jednostavnih, bezopasnih prepreka. Za sada im dobro ide, kaže trener – koji se sa 115 kilograma i dva metra visine kreće lagano kao leptir.

Izvor: atvbl.com