Piše: Isidora Dostić

Igrom slučaja se nađoh na tinejdžerskom rođendanu. Rodbina…, mora se ispoštovati. Okupljeni uglavnom petnaestogodišnjaci, miris hormona se osjećao u vazduhu. Kako to obično i biva, podijeljeni u grupice, svi u nekom svom fazonu. Da prekratim vrijeme, priklonih se jednoj, na oko zanimljivoj,  grupi djevojčica.

‘Ajd’ što sam izgledala najmlađe od svih, iako sam deset godina starija od njih, od silnih karmina, svilenih trepavica, nadograđenih noktiju, ajlajnera,.., to je manje bitno i nije ostavilo najjači utisak na mene. Pokušala sam da se uključim u njihov razgovor. Pričalo se, naravno, o dječacima i simpatijama.

Na prvu ,,loptu“ pomislih kako je sve to slatko, njihove prve ljubavi, osjećaj leptirića u stomaku, prvi poljupci skriveni negdje iza škole… Prevario me osjećaj!

Priča je išla sljedećim tokom: jedna od tih djevojčica je komentarisala kako je tamo neki Pavle jako sladak i simpatičan, romantičan i pažljiv, ali da je njoj to dosadno. Kako reče pomenuta mlada dama, Nikola joj je izazov, jer ,,nikad mu ne znaš, jedan dan te voli, sutradan mu se svidi neka druga“, a i trenutno je na uslovnoj zbog nekakve tuče. Opasan neki momak.

Sve mi je to zaparalo uši, a posebno konstatacija mlade dame da joj je Nikola izazov! Kakav, pobogu, izazov, tebi s 15 godina?! A kad joj rekoše da taj Nikola trenutno ima djevojku, njen odgovor je bio: ,,Pa šta, mene zanima on, a ne njegova djevojka“. Bilo je to previše za mene te sam napustila „društvo“, jer tolikom broju iskrivljenih vrijednosti na jednom mjestu odavno nisam prisustvovala, a i bila sam na ivici da im očitam lekciju, pa shvatih da je bolje da ih napustim prije nego što napravim scenu.

Zar nije poenta naći nekoga ko će vas držati kao malo vode na dlanu? Kome ćete biti na prvom mjestu. Nekoga postojanog, odlučnog, punog poštovanja, nekoga kome ćete vjerovati životom? Takve dječake one klasifikuju kao papučare. Neka mi neko, molim vas, objasni značenje pojma papučar. Kako sam uspjela da shvatim, to je muškarac koji pazi svoju djevojku/ženu, koji je nježan, romantičan, pažljiv…

Zar to nije idealan muškarac, a ne papučar? Da li je došlo vrijeme da je bolje imati nekog siledžiju pored sebe i strijepiti hoćeš li dobiti šamar za svaku izgovorenu riječ, jer to njemu nije po volji, nego imati muškarca koji će vas tretirati kao princezu?

Zar nije prijatnije da vas taj neki papučar posle izlaska prati do kuće, drži vas za ruku, džentlmenski vas ogrne svojom jaknom jer vam je hladno, nego da ,,čučite“ ispred policijske stanice jer su tog vašeg siledžiju priveli zbog tuče?

Budite svjesne da će pravi muškarac uvijek naći vremena za vas, da vas izvede u šetnju, na večeru, na kolače, dok će ovaj drugi sigurno imati preča posla. Biće mu svi i sve bitnije od vas, svaki vikend će provoditi po kafanama uz alkohol, društvo, bez vas…  A na svaku zamjerku kako vam ne poklanja dovoljno vremena i pažnje, mogle biste proći i sa fizičkim posljedicama.

Ne zovite prave muškarce papučarima. Ružno zvuči. Zovite ih gospodom, džentlmenima. Baš ti muškarci će biti najpažljiviji muževi i najbolji očevi.

Majke, starije sestre, tetke, učite svoje ćerke, sestre, pravim vrijednostima. Neka znaju da zaslužuju da budu nečije princeze. Zjenica nečijeg oka.

A vi, muškarci, zamislite da imate ćerku i da se zabavlja s nekim kao što ste vi. Ako se niste nasmijali, mijenjajte se!

 

I.D. / Hercegovina Promo, mart 2018.

Facebook komentari

komentar