Šta je nama radio, zaista?

Rijetko koja priča je toliko romantična i usko vezana uz nauku kao ona o nastanku i razvoju radija. Uslov njegovog nastanka bila je Teslina ideja bežičnog prenosa radio talasa, te iz tog razloga velikog srpskog naučnika mnogi smatraju i pronalazačem radija. Italijan Markoni uspio je prvi izvesti prenos ovih frekvencija preko Atlantika i za to, 1909. godine, dobio Nobelovu nagradu.

Redovno emitovanje radio programa, prema većini istoričara, počinje u SAD-u 1920. godine, a već 1924. širom svijeta postoji više od 600 radio stanica. Prema podacima dostupnim na internetu danas u svijetu postoji oko 51.000 radiostanica i 75% globalnog stanovništva imaju pristup radiju, bilo da se radi o razvijenim ili nerazvijenim zemljama.

Radio-revolucija na našim prostorima počela je sa završetkom Drugog svjetskog rata, kada su u centrima bivših jugoslovenskih republika počeli da se emituju radio programi, što je nagovijestilo dolazak ere u kojoj će se generacije informisati, emancipovati, obrazovati i odrastati uz radio. Dugo vremena radio je bio omiljeni medij. Urednici, novinari i voditelji su bili brojne kultne ličnosti, kako na našim prostorima tako i u svijetu.

Ipak, šta je nama radio danas?

Koliko je relevantan medij, kakve programske sadržaje nudi, kakvi su mu rejtinzi slušanosti i novinarski koncepti, koji su segmenti najslušaniji, kakvu ulogu ima u lokalnim zajednicama, šta znači mladima i onim nešto starijim te suštinsko pitanje kako se nosi sa savremenim tehnološkim promjenama.

Pitanja su brojna, a odgovora je mnogo.

Kada sagledamo uticaj radija kao masovnog medija, on je generalno manji nego što je to bio slučaj sredinom prošlog vijeka ili na njegovom kraju. Internet je generalno medij koji je u mnogome poremetio sistem vrijednosti, ali nije nužno uništio nijedan od medija. Kada se saberu sve činjenice, internet je mnogo više umanjio značaj televizije nego što je to slučaj sa radijom. U nekim radijskim konceptima internet je čak omogućio da se „signal“ radija čuje mnogo dalje, ali i da se izbjegnu komplikovane procedure za dobijanje dozvola za emitovanje i da zažive „revolucionarni“ radijski projekti kojih nebi uopšte bilo bez interneta.

Internet je globalno postao „opšte dobro“ i kao svojevremeno električna energija izazvao je invaziju „podmedija“ koji se često svi klasifikuju kao „internet uticaj“, ali nam je svima jasno da priče kao što su Google, Facebook, Viber i mnogi drugi u stvari koriste samo određeni segment interneta, tačnije koristi ga kao sredstvo da u svom „podkanalu“ ostvari uticaj na široke slojeve populacije, svaki na svoj način.

Iz ovoga proizilazi da radio bez problema može da koristi globalnu internet revoluciju da bi jačao kao medij, ne samo svojom slušanošću već i širenjem svojih djelatnosti.

Kako vam se danas čini radio stanica koja nema svoj kvalitetan internet portal, sa dnevno svježim informacijama, dostupnim i onom segmentu publike koji nije uz radio prijemnik? Odgovorićemo na ovo pitanje lako – čini se izuzetno neozbiljno i bez nade da će preživjeti tehnološku revoluciju koja stalno traje i mijenja naše okruženje iz dana u dan.

Nije samo prezentacija vijesti na internetu segment koji radio održava u životu. Tu su i kreativni sadržaji koje je teško zamjeniti novim internet medijima. Gostovanja atraktivnih ličnosti u „živom“ programu svakako su jedan od tih segmenata, kao i forme kontakt tipa gdje glas slušaoca teško može da se zamjeni komentarima na društvenim mrežama, na primjer.

Muzika kao jedan od glavnih magneta koji je decenijama privlačio publiku da sluša radio sve više gubi na značaju kao „spektakularna pojava“, jer internet odavno pruža priliku da personalizujete za sebe muzičke sadržaje baš po vašoj volji, bez potrebe da vam neki urednik ubaci i pokoju svoju pjesmicu koju danas baš i ne želite čuti. Stoga koncept koji je najprisutniji na našim prostorima „red muzike-red reklame“ odumire, a primat preuzimaju kreativci koji su zaista stvorili dobar sadržaj. Primjer koji ide u prilog ovoj tvrdnji je činjenica da su neke radio stanice iz regiona (TDI radio, Naxi, i drugi) danas slušanije u našim gradovima od lokalnih radio-stanica koje sve više odlaze u medijski zapećak jer nedostaje kreativnosti.

Istina je da bi lokalne i regionalne radio stanice trebale da budu usmjerene na servis lokalnim građanima i svojoj potencijalnoj publici, a ne da se pretvaraju u beskrajni servis nebitnih i zastarjelih informacija. Danas je pojam „zastarjele“ informacije potpuno različit od prije deset ili dvadeset godina. Nekada smo vremenske prilike za sutrašnji dan mogli da saznamo isključivo u „dnevniku u pola osam“, dok danas uz pomoć pametnog telefona uz kaficu možemo pogledati kakvo nas vrijeme očekuje i mjesec dana unaprijed. To je do nedavno bilo nezamislivo!

Mora se konstatovati da se u programu ogromne većine radio stanica kod nas informativni program sveo na iščitavanje najavljenih događaja, citiranje izjava zvaničnika i objavljivanje saopštenja. To zaista više nije informativni program. Paradoksalno je da radio stanice i njihove redakcije koje postoje decenijama iščitavaju vijesti sa „relativno mladih“ internet portala. Ovo odaje dijagnozu da je radio sa ovom koncepcijom kapitulirao u sferi informativnog uticaja na svoju potencijalnu publiku.

 

Vizuelizacija radija, osim što je svakako dobrodošla, nužna je za opstanak u današnjem tehnološkom okruženju. Prosto zato što se u svijetu već instalirala kao alat bez kojeg ne možemo zamisliti ozbiljan radijski program. Radiostanice u našoj zemlji značajno kasne s uvođenjem vizualizacije programa. Vizualizacija radija je relativno složen proces koji ima određene zakone i parametre. U najkraćem se može objasniti kao nastojanje da se slušaocima ponudi vizuelni identitet emitovanog programa u najširim rasponima: od postavljanja slike ili videoklipa nekog gosta u studiju, promocije putem društvenih mreža i video medija, pa do vizuelnog prenosa događaja, za šta su se danas stekli jednostavni uslovi. Nekada je za video prenos nekog događaja bilo potrebno „brdo“ kablova, mnoštvo ljudstva i opreme – danas to mijenja jedan solidan pametni telefon i unaprijed dobro razrađen pristup društvenim mrežama.

 

Uprkos svim problemima, izazovima, te finansijskom i programskom siromašenju, radio opstaje jer sa jedne strane ima potencijal da iskoristi izazove savremenih medija (one radio stanice koje ga koriste), dok sa druge strane zastarili radio sistemi preživljavaju zahvaljujući monopolu, za koji je bar u BiH najavljen skori kraj.

Sve u svemu, kada su u pitanju pojedini segmenti današnjeg radija, svaki od njih stoji na staklenim nogama. Muzika? Teško da radio može biti relevantniji od interneta koji je u stanju kreirati personalizovane „play liste“ na osnovu algoritama koji prate vaše slušalačke navike. Informativni program? Dok dočekamo redovne termine radijskih vijesti, na webu je već sve rečeno i iskomentarisano sa društvenih mreža. Servisne informacije? Google zna bolje od radija.

Pa ipak… Radio sve ovo zna upakovati u jedan format namijenjen ljudima dok obavljaju svakodnevne aktivnosti i upravo kombinacija ova tri segmenata daje mu vrijednost.

Svakako to treba znati uraditi i na poseban način „upakovati“. Neki to i danas znaju, za neke je sud vremena odavno rekao svoje.

Zaključak se nameće sam po sebi, radio živi i ima svijetlu budućnost kao rijetko koji medij na planeti, samo se način na koji opstaje i živi kao uticajan značajno promjenio.

 

PADRINO BLOG, HP, decembar 2017.

Facebook komentari

komentar