Da postoji još neko na ovome svijetu ko me je prevario toliko puta u životu, smatrao bih sebe totalnom budalom. Ovako, iako to teoretski nisu, monopolisti ipak mogu da se poigraju sudbinama smrtnika. I igraju se, ali da nije postalo prečesto?

Prethodnih dana na internet portalima hit pisanja su bila sa naslovom „Pismo M:tel-u“ u kome ogorčeni korisnik priča svoje jade, ali i priča o operterovim „Dedamrazicama“ koje su krstarile Republikom Srpskom i dijelile, kako rekoše u informacijama, „slatke i prigodne poklone“. Pročitao sam to i na ovom portalu kome šaljem ovo pismo u nadi da će ga obzaniniti i upoznati čitalački auditorijum o prevarama koje se, lično i odgovorno tvrdim, jako često dešavaju kada ste korisnik usluga pomenute kompanije (u daljem tekstu: „O:perater“).

U šetnji gradom prije nekoliko dana bio sam ljubazno zaustavljen od strane grupe simpatičnih djevojaka obučenih u crvene uniforme Djeda mraza, koje su se predstavile kao promoteri „O:peratera“. Kratko su rekle zbog čega su tu (kasnije sam saznao da obilaze cijelu Republiku Srpsku) i pošto su jel’ te u fazonu pomenutog „bradatog dekice u crvenom“ i one imaju za nas vrijedne i manje vrijedne poklone. Mene su obradovale ukusno upakovanom crvenom futrolicom sa logom „O:peratera“ za koju su objasnile da se u njoj nalazi „POKLON VAUČER ZA KUPOVINU BIJELE TEHNIKE“. Kada sam otvorio kartonsku futrolicu vidim unutra i simpatičnu čokoladicu u obliku bona za dopunu mobilnog telefona. Na trenutak pomislih, vidi što su moderni postali u ovom našem „O:perateru“, a i učtivi i normalni za razliku od vremena kada su mi „krišom“ naplaćivali nikada poslane SMS poruke, derali me za 2 minuta internet rominga u Grčkoj sa računom koji je bio veći i od same cifre koju sam izdvojio za hotelski smještaj svoje četvoročlane porodice u toj istoj Grčkoj i kada su mi osam mjeseci naplaćivali po 10-15 KM po mjesečnom računu za DOLAZNE SMS PORUKE, koje sam dobijao od misteriozne marketinške kompanije koju niko nije mogao pronaći niti mene odjaviti sa „paklenog spiska“ primalaca papreno skupih SMS-ova. Sve sam im oprostio u momentu, jer inače nisam zlopamtilo. Simpatične Djedamrazice, fina priča a Bogami, kako se ispostavi kada otvorih dar, i VAUČER OD 100 KM za kupovinu bijele tehnike. Nek’ đavo nosi ljutnju, idu „blagi dani“, vrijeme je od praštanja, a pomislih na koncu da su valjda i odgovorni u našem „O:perateru“ shvatili da se tržište otvara (da ne možeš dovijeka derat’ svoje pričom „Naši smo!“). Sve sam im lijepo oprostio jer moja žena već mjesec-dva spominje potrebu za novim usisivačem, a negdje sam čuo da to prodaju sada i kod „O:peratera“ (kako im dobro ide i hljeb i mlijeko će uskoro početi dilati). Super, sve se poklopilo. Djedamrazice, Nova godina, POKLON VAUČER (na slici gore), novi usisivač, moja draga žena sa osmjehom. Idealno !

Jeste šipak!

To jest, sve je idealno dok ne dođeš na prodajno mjesto pomenute kompanije (O:peratera). Tamo te dočeka nedovoljno išlifovano (čast rijetkim izuzecima), nedovoljno edukovano i poprilično neljubazno osoblje. Najgore je što bi to trebalo biti PRODAJNO OSOBLJE velike domaće kompanije, kompanije koja se na kraju svake godine pohvali rekordno ostvarnim prihodom, bez obzira bile poplave ili ne, padali snijegovi ili lile kiše. Elem, da se vratim na svoju priču. Dođem u „zmajevo gnijezdo“ i pokažem vaučer. Četvoro ih je iza pulta. Na dvoje od četvoro po izrazu lica vidim da nemaju pojma šta to ja imam i šta bih želio. Ljubazno me prebacuju kod „Znalaca“. Oni mi objašnjavaju da je u pitanju VAUČER, ali da se on može koristiti samo pod određenim uslovima. Pitam pod kojim, a oni mi odgovaraju da moram sklopiti novi ugovor za fiksnu telefoniju i internet (prethodni mi je istekao i ne želim da ga produžim već mjesecima) i to na trajanje od 24 mjeseca. Ljubazno im odgovaram da to ne želim i da me zanima da li VAUČER mogu da koristim pod drugim uslovima. Gospođa „Znalac“ mi odgovara da ja nikako ne mogu iskoristiti vrijednost VAUČERA bez novog „vjenčanja“ sa „O:peraterom“ na duge dvije godine, ali mi govori da mogu da poklonim taj VAUČER nekome ko ima aktuelan tekući ugovor. To mi se učinilo OK.

Izlazim iz „zmajevog gnijezda“ i pali mi se lampica da je moja majka nedavno obnovila ugovor sa „O:peraterom“… Vraćam se sutra na isto mjesto sa dragom mamom koja će „na svoj ugovor“ da iskoristi VAUČER, a ja tako dođem do željenog usisivača. Prepoznajući me od dana prije, gospođa „Znalac“ dobacuje koleginici koja me uslužuje („Znalac“ naćulio uši da čuje što sam sada opet došao) da ja ne mogu iskoristiti VAUČER bez potpisa novog ugovora. Tu sam te čekao, pomislih u svojoj glavi. „Znam gospođo“ – odgovaram, „ali vaučer sam poklonio mojoj mami koja želi da ga iskoristi za kupovinu usisivača„. Tajac… Šta sada? Gospođa „Znalac“ preuzima stvar u svoje ruke, treba sada provjeriti mamin broj telefona da se vidi da li ona ispunjava standarde za korištenje famoznog VAUČERA. U momentu sam pomislio da će nam izvesti konzilijum ljekara koji će utvrđivati naše zdravstveno stanje jer Boga ti poljubim VAUČER nebi trebali koristiti „felerični“. A realno i nismo zdravi i normalni bili, s obzirom gdje smo gubili vrijeme.

Aha, 059224… to je vaš broj gospođo?„, oglasi se „Znalac“. „Jeste„, odgovori majka. „E, vidite. Vi ste novi ugovor potpisali prije četiri mjeseca i tada su bili aktuelni popusti na pretplatu„, začu se grub glas gospođe „Znalac“. „Tako je„, odgovori majka. „E, vidite. Pošto ste iskoristili taj popust, vi sada nemate pravo iskoristiti ovaj VAUČER. Ustvari, da vam ja kažem„, obraća se sada meni, „OVO UOPŠTE I NIJE VAUČER. OVO JE OBIČNI KOMAD PAPIRA, REKLAMA, KOJI NE ZNAČI NIŠTA AKO NE POTPISUJETE NOVI UGOVOR„.

Čekajte, ovdje piše (vidite i vi na slici) DA JE OVO VAUČER OD 100 KM. Kako sada vi tvrdite da je to samo komad papira koji reklamira nešto. I uz to, na njemu ne piše ništa o novim ugovorima?!„, sada se već ljutito oglasih.

NE, NE. To je samo reklama i ništa vam ne vrijedi bez novog ugovora„, uzvrati „Znalac“.

Izgubih strpljenje, ali ostao sam staložen. Narednih nekoliko minuta imao sam monolog u „zmajevom gnijezdu“, gdje je glavna tema bila da toj grupi ljudi iza pulta objasnim da nisam „papak“ i da im do detalja pojasnim u kako lošoj kompaniji rade, kako ne znaju ništa o reklamama i promocijama, bolje rečeno o proizvodima koje bi trebalo da prodaju i još mnogo toga, ali nebih vam sada pisao o svemu. Nisu se više oglašavali, čak ni gospođa „Znalac“. Slegli su tužno ramenima (uz stari slogan: „Nije do nas“) …

Ipak ću usisivač kupiti tamo gdje se i kupuje. Nije se nikad kupovao kod telekom operatera, ne znam šta mi „Djedamrazice“ uradiše pa pomislih da je to dobra ideja?!

U razmišljanju da kontaktiram Udruženje potrošača i požalim se na sve pomenuto, zaključih da sa tako krupnim ribama kakav je „O:perater“ oni baš i ne mogu da izađu na kraj. A i neće postići ništa. Učinila mi se mnogo bolja ideja napisati pismo Vama, koje ako pročita izvjestan broj ljudi možda se nekolicina i odvaži da se odrekne usluga monopolskog operatera što bi meni bila sasvim dovoljna satisfakcija za izgubljeno vrijeme sa … da ih ne oslovljavam.

Dok razmatram ponude drugih telekom operatera i servisa interneta, sa čvrstom odlukom da fiksni telefon više nije potreba našeg prosječnog domaćinstva

Srdačno vas pozdravljam,

Goran N.

 

(puni identitet potpisnika pisma poznat je redakciji portala Hercegovina Promo)